Logorašice iz Omarske: Strašni osjećaj nas ne napušta

Bivši logoraši zloglasnog logora Omarska formiranog u maju 1992. godine u krugu istoimenog rudnika nedaleko od Prijedora na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, prisjetili su se danas, na 21. godišnjicu od zatvaranja tog logora, strahota proživljenih tokom boravka u zatočeništvu.

Bivša logorašica Nusreta Sivac, bila je jedna 37 žena zatočenih u logoru Omarska. I 21 godinu nakon što je napustila to mjesto Nusreta se nije uspjela riješiti, kako je rekla, onog strašnog osjećaja koji je nije napustio ni danas.

"Strašan je osjećaj, vratile su nam se slike, kao da je juče bilo, a prošlo je 21. godina", kazala je Anadoliji Nusreta Sivac tokom razgovora na mjestu gdje je 1992. godine boravila sa drugim logorašima.

Prema njenim riječima, žene ovoga logora su preko dana radile u restoranu, koji se nalazio ispod spavaona iste zgrade u kojoj su bile smještene.

Preživjele logorašice svake godine su prostorijama logora polagale po pet cvjetova, u znak sjećanja na pet žena ubijenih u Omarskoj.

"Od 37, pet žena je likvidirano i one su pronađene u masovnim grobnicama, neke su pronađene u blizini ovog logora, a neke na području općine Bosanska Krupa", istakla je Sivac.

Govoreći o danima kada su bile zatvorene u logoru Omarska, Sivac se prisjetila neizvjesnosti svakog narednog minuta za koji nisu bile sigurne da će dočekati žive.

"Ja imam običaj da kažem da ono što ste sebi tada mogli poželjeti je da vas ubiju metkom, da sebi prekratite strašne metode koje su bile primjenjivane u ovom logoru. Ovdje se najmanje ubijalo metkom, ljudi su podlijegali od strašnih metoda kojima su mučeni, iscrpljivani", prisjetila se Sivac.

Radni dan započinjao brojanjem mrtvih pred logorom

Prema njenim riječima, radni dan je započinjao silaskom u restoran, brojanjem mrtvih na ledini ispred 'Bijele kuće', te prepoznavanjem ubijenih po garderobi.

Sivac je na kraju poručila da se ovo nikad ne zaboravi.

Logorašica koja je nekoliko puta izbjegla likvidaciju Sebiha Turkanović kazala je da su prije 21. godinu na mjestu nekadašnjeg logora Omarska razmišljali hoće li preživjeti.

"Bilo nas je 37 žena, a ja sam među onih pet žena koje su oni stavili na spisak za likvidaciju, a ja sam jedina koja je preživjela", prisjetila je Turković.

Ona je poručila da se ovo mjesto i žrtve ne smiju zaboraviti i da su je osam puta izvodili na strijeljanje.

Osam puta izbjegla strijeljanje

"Osam puta su me izvodili da me ubiju, ja stvarno ne znam kako sam ostala živa", kazala je Turković.

Tokom razgovora prišao nam je jedan od bivših logoraša, dajući komad hljeba Sebihi i na taj način se pisjećajući kada je te 1992. godine Sebiha njemu davala komad hljeba koji ga je držao u životu.

"Moji logoraši me nisu zaboravili. Svaki dan sam radila u restoranu i po tanku šnitu hljeba, tačnije malo mrvica hljeba sam im davala da ostanu u životu", pojasnila je Turković.

Kroz logor Omarsku je prošlo 5.000 do 6.000 ljudi

U trenutku kad je otkriveno to mjesto zatočenja, prema podacima srpske policije, u logoru su bila 3.334 logoraša, među kojima 37 žena i 28 djece. Bilo je 125 osoba hrvatske nacionalnosti, 11 Srba i jedan zatvorenik iz reda ostalih, dok je ostatak činilo bošnjačko stanovništvo.