Šokantno pismo radnice uznemirilo BiH: Postaje li Centar Duga "novi Pazarić"?

Mervana Mujić, defektolog-logoped u Edukacijsko-rehabilitacijskom centru Duga Novi Travnik, na više adresa uputila je pismo u kojem informira nadležne o lošem stanju u ovoj javnoj ustanovi.

Podsjetimo, Centar je osnovan s ciljem pružanja socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja djece i mladih s teškoćama u razvoju na stepenu lakog, umjerenog i teškog mentalnog oštećenja s pridruženim smetnjama, koja nisu bila uključena u obrazovni proces.

Pismo je dostavljeno općinskim, kantonalnim i federalnim zvaničnicima i institucijama, inspekcijama, članovima Upravnog odbora ustanove, centrima za socijalni rad, udruženjima...

Mujić u pismu tvrdi da je dolaskom direktorice Sonje Nikolić-Jurišić prestao razvoj Centra te da je način rukovođenja napravio nesagledive posljedice za ustanovu koja pruža usluge odgoja, njege, edukacije i rehabilitacije djece i omladine sa različitim poteškoćama.

Pogrešna dijagnoza: Dječaka iz Viteza šest godina u školi vodili kao "retardiranog"

Navodi da je svjesna da pismo može izazvati različite vrste reakcija, pa i neugodnosti njoj i njenoj porodici, ali zbog osjećaja odgovornosti prema ustanovi u kojoj radi i prema korisnicima usluga, navodi da je u obavezi, pod punom profesionalnom i etičkom odgovornošću, informirati o situaciji. 

Kako podcrtava, ne učini li se nešto hitno, odnosno prepustili se Duga samovolji nekompetentne osobe, štete već sutra mogu biti i mnogo veće i nepopravljive.

„Prema odlukama direktorice Centra, gospođe Sonje Nikolić Jurišić, ugašene su radionice koje je Centar imao. Plastenik koji se nalazio u dvorištu Centra je uklonjen, kontejner u kojem se nalazila stolarska radionica je prodat, a mašine i alat su premještene u garažu koju je Centar Duga, kako navode upućeni radnici prethodno kupio od člana direktoričine obitelji odnosno supruga. (Koliko ta kupovina ima dodirnih tački sa sukobom interesa, ali i drugim kršenjima zakona, pitanje je za zasebnu analizu – i organa koji Centrom upravljaju i inspekcijskih i drugih državnih službi). Peć za pečenje gline planirana i neophodna za keramičarsku radionicu je izmještena iz Centra i data na korištenje suprugu direktorice uz objašnjenje da će suprug zauzvrat praviti figurice koje će dati Centru. I u vezi s tim je pitanje sukoba interesa i mogućnosti direktnog kršenja zakonskih odredbi također pitanje koje zaslužuje krajnje ozbiljnu pažnju“, navodi Mujić u pismu.

Dodaje da je ukinuta stolarska radionica, a na mjestu gdje se nalazila prije par godina počela je izgradnja objekta, koja je zbog nepredviđene visine troškova stala. Prema njenim tvrdnjama, radionica za pakovanje šećera je također ukinuta, jer je prema odluci direktorice prodata mašina za pakiranje šećera.

„Prodaja imovine potrebne za funkcionisanje radionica je izvršena bez prethodne konsultacije sa stručnim timom koji bi se, sasvim izvjesno, iz razloga struke tome najoštrije usprotivio“, mavela je Mujić, opisavši značaj radne okupacije.

Prodajom mašina i gašenjem radionica, kako kaže, ne samo da je ugrožen tretman korisnika koji su trenutno bili uključeni u rad radionica, nego je stvoren deficit u materijalnim resursima koji su trebali služiti i djeci koja su korisnici usluga centra, ali su zbog uzrasta smještena u mlađe grupe i trenutno uključena u programe koji služe kao priprema radno okupacionoj terapiji kada za to budu spremni.

„Šteta, napravljena Centru prodajom imovine koja se koristila u direktnom radu sa korisnicima, je višestruka, a posljedice osjete svi: radno okupacioni terapeuti koji nemaju mašine za rad, stručni radnici koji kreiraju programe rada za korisnike, obzirom da ne postoji način izmisliti radnu okupaciju bez za nju potrebnih materijalnih resursa. Najviše su ugroženi korisnici iz radno okupacijskih grupa jer su na ovaj način ostali bez strukturisane aktivnosti i radno okupacijskog tretmana, navela je Mujić.

Požalila se i na uslove rada. Kako tvrdi, zbog represivnih mjera koje direktorica koristi radna atmosfera je izuzetno loša, većina radnika je demoralisana, prepadnuta za egzistenciju i u strahu od odmazde šuti, ili rade poslove za koje ih ugovor o radu ne obavezuje.

Tvrdi da je stručnom timu uskraćeno dodatno usavršavanje; da se direktorica, iako se radi o poslovima koji su daleko izvan sfere njezine kompetencije, neposredno miješa u stručni rad osoblja; da je zbog odliva osoblja koji se dešava iz različitih razloga, ali i nepopunjavanja istih novim radnicima došlo je do povećanja obima poslova za stručne radnike...

„Ovaj problem posebno eskalira kada su njegovatelji u pitanju jer im se na postojeći broj korisnika u grupe dodaju novi što nikako nije u skladu sa standardima. Iz istog razloga direktorica zahtijeva od članova stručnog tima da sastavljaju grupe koje će biti brojnije od, prema standardima utvrđenog broja. Ovo predstavlja veliku prijetnju zbog psihičkog i fizičkog zamora, a obim poslova seže od brige i njege – hranjenje, presvlačenje – do vaspitnog rada po programu koji kreiraju članovi stručnog tima“, navodi Mujić, između ostalog.

Podsjeća da je i u slučaju Zavoda Pazarić nedostatak osoblja predstavljao osnovni razlog za eskalaciju krize.

„Kada su joj na kolektivnom sastanku njegovateljice objasnile da nisu u mogućnosti preuzeti brigu o još većem broju djece, iz grupe koja zbog odlaska radnice u penziju ostaje bez njegovatelja – direktorica im je poručila da one koje ne mogu da rade mogu da idu na bolovanje“, navedeno je dalje u pismu.

U mandatu Nikolić Jurišić, navodi se dalje, izostala je i javnost i transparentnost u radu Centra Duga. Ni roditelji korisnika usluga Centra niti nadležne institucije, kako tvrdi Mujić, nisu imale informacije o drastičnim promjena koje se dešavaju u ustanovi.

Upravni odbor Centra, kako je objasnila, broji pet članova od kojih ni jedan nije stručni radnik Centra. Dva člana upravnog odbora su radnice (njegovateljica, koja je roditelj korisnice usluga Centra, i tajnica). Ustanova nema Nadzorni odbor, a članovi stručnog tima nemaju pravo prisustva sjednicama Upravnog odbora, niti radnici imaju informacije šta se na sjednicama dešava obzirom da Centar nema sindikat, niti vijeće uposlenih.

„Vrlo je teško neposredno u Centru Duga ukazivati na deformacije jer postajete žrtvom mobinga ili drugih mjera represije. Uostalom, iskustvo mobinga na svom radnom mjestu doživljavam i sama. Nažalost, pošto ukazujem na deformacije u ustanovi, oduzeto mi je pravo na korištenje kabineta u kojem se logoped nalazi godinama te ću u skoroj budućnosti biti premještena u neuslovniju prostoriju. Naravno, za takvo postupanje gospođa direktorica ima svoje obrazloženje. Kabinet logopeda će, naime, preuzeti socijalna radnica koja nema individualne tretmane sa korisnicima i kojoj zaseban kabinet nije uvjet nikakvog stručnog rada. No, razlog bi, pored mobinga prema meni, mogao biti i više nego banalan. Socijalna radnica je supruga člana upravnog odbora, (gosp. Marijan Marijanović) usput, član upravnog odbora Centra Duga je i tajnica ustanove“, zaključuje Mujić.

Povjere ovih navoda Radiosarajevo.ba pokušao je provjeriti i kod direktorice Centra Sonje Nikolić-Jurišić.

Kako nam je rečeno u njenom uredu, ona nije na poslu, jer je na bolovanju.

Nakon naše molbe, posredstvom sekretarice nam je poručila da se o navodima neće očitovati te „da radimo po svojoj profesionalnosti i savjesti“.