Kraj tužne životne priče Bugojanca koji je skočio u Vrbas i više nije izronio

Sa skakaonice u Kopčiću kod Bugojna je prije dva dana u vodu skočio muškarac, nakon čega nije izronio.

Pripadnici Federalne uprave civilne zaštite izvukli su 1:55 sati tijelo Mersada Letića koji je skočio u Vrbas u mjestu Kopčić. To je jučer za Radiosarajevo.ba potvrdila Majda Kovač iz FUCZ-a.

Zbog negativnih konotacija portal Bugojno danas je objavilo pismo njegovog prijatelja Senada Jusića Čupe koji je tim gestom želio prekinuti "špekulacije, laičke pretpostavke i nagađanja" u vezi s Mersadovom smrću.

Senad Jusić navodi da je to bio dan kao i bezbroj drugih uz šale, pokoju pivu i skakanje u rijeku.

"Skakali su s najviše platforme visine blizu 13 metara, skakali su bezbroj puta do sada, Mersad čak i na glavu, ovaj put su skakali na noge. Bio je treći na redu, ni onaj prije njega nije baš najbolje skočio ali Mersad koji je važio za najodvažnijeg, najspretnijeg i najboljeg plivača na Vrbasu skočio je na njemu nesvojstven način. Očevici kažu kao da se mislio u zraku da li će na noge ili na glavu. Odlučio se za noge. Pri ulasku u vodu glava mu je bila neprirodno zabačena unazad pa ipak niko u prvi mah nije pomislio na najgore, kad se nije pojavio nakon tridesetak sekundi prisutni su shvatili o čemu se radi i njih nekoliko je odmah skočilo u vodu da ga traži."

Nažalost, piše Jusić, Vrbas je ovih dana jako mutan tako da je slaba vidljivost u vodi i da je na tom mjestu prirodni kazan dubine 4 metra te da su brojni plivači tražili Mersada, ali ga nisu mogli naći.

"Druga stvar koju valja razjasniti su tvrdnje da je udario u stijene na dubini od 3,9 metara što je notorna glupost koju će opovrgnuti svaki površan poznavalac hidrodinamike ili svako ko je bar jednom skočio u bazen. Tijelo jeste pronađeno na toj dubini, među podvodnim stijenama. Prilikom vađenja utopljenika iz vode na njemu nisu primijećene nikakve vidljive povrede glave i tijela. Isto stoji u rezultatima obdukcije koja je zaključila da se radi o klasičnom utapanju. Nema povreda. Klasično utapanje."

Dalje Jusić navodi da Mersada "život nije mazio".

"Kako kažu, nekome se najteže roditi a nekome je cijeli život opstanak. Mersadu je sudbina odredila onu najtežu stazu, da se doslovno probija njome. Rano je ostao bez majke, otac koji je kasnije obolio zasnovao je život s novom ženom, dolazi rat, izbjegli u Bugojno, pred kraj rata gine mu brat Dino s kojim je bio jako blizak i čije ime je nosio istetovirano na ruci, prepušten je sam sebi da se snalazi kako zna i umije, nakon rata jedno vrijeme živi u Donjem Vakufu da bi se nakon toga vratio u Kopčić.

Porodična kuća izgorjela, zavrzlame oko donacije, spavao je po napuštenim srpskim kućama, među golim zidovima. Bio je i u emisiji 'Ispuni mi želju' gdje su dobri ljudi skupili pomoć ali ipak nedovoljnu pa su se mještani organizovali i uspjelo se sazidati i staviti pod ploču nešto objekta na ruševinama stare kuće. Zarađivao je doslovce prodavajući leđa, snalazio se, bio je radnik… u šumi, u malinama, polju… Bez obzira na udare sudbine koja ga nije mazila krasio ga je vedar duh, smisao za šalu, volio je kao svaka slavenska duša zaviriti u čašu, a ko ne bi. Komšije o njemu mogu reći samo najbolje.

Nadamo se da će naći smiraj na nekom boljem svijetu. Posljednji pozdrav, mali", piše Jusić za kraj.