Komšić za Radiosarajevo.ba iz Kijeva: 'Fascinirala me energija Zelenskog i uvjerenost u pobjedu'

Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Denis Bećirović otputovali su u Kijev, gdje su se u srijedu, 23. augusta, sastali sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim.

Cijeli svijet je imao priliku da se uvjeri u odanost bosanskog naroda građanima Ukrajine u ovim teškim trenucima ruske agresije, koja traje više od 18 mjeseci.

Razgovarao: Almir Sokolović

Po povratku iz Kijeva prema Bosni i Hercegovini Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dao je intervju za portal Radiosarajevo.ba u kojem je govorio o susretu sa  predsjednikom Volodimirom Zelenskim, susretu sa ukrajinskim narodom, veoma emotivnom govoru na Trgu Nezavisnosti i snažnim porukama Ukrajincima, koji je izazvao veliku pažnju brojnih svjetskih medija i agencija koji su na svojim digitalnim platformama preniji govor sa Mejdana u Kijevu...

Radiosarajevo.ba: Predsjedniče, kako ste doživjeli posjetu Ukrajini i kakve su prve emocije bile prilikom dolaska u Buchu, a kasnije u Kijev?

KOMŠIĆ: Dolazak u Buchu, a malo kasnije i u Moschun, me zapravo najviše podsjetio na ratne strahote u Bosni i Hercegovini. Bucha zbog okrutnosti ratnih zločina počinjenih isključivo nad civilnim stanovništvom, zbog masovnih grobnica, ubijene djece… Zaista jedna užasavajuća situacija, kao da te neko “udario maljem”, gdje jednostavno zašutiš i nemaš riječi jer svaka rečenica i riječ gube smisao pred tim slikama.

Vrate ti slike početka rata u BiH, Bijeljina, Zvornik, Prijedor, Vlasenica, Sarajevo, kasnije Srebrenica… ubijeni civili, djeca, žene, stariji muškarci, ljudska bića čija je “jedina krivica” bila “što su oni drugi”!

Moschun, koji se nalazi na jednom blagom uzvišenju i koji je zapravo ulaz u Kijev, zbog ratnih dejstava i bitaka koje su se tu vodile, tranšeje, uništena šuma zbog velikog broja granata koje su padale, tragovi velikih borbi koji se vide na sve strane, podsjetili su me na neke lokacije van Sarajeva, gdje su se vodile žestoke danonoćne borbe…

Radiosarajevo.ba: Mogu li se patnje ukrajinskog naroda poistovjetiti sa onima koji je doživijeli naši narodi Bosni i Hercegovini tokom agresije Srbije?

KOMŠIĆ: Pa mogu, ali opet nekako to i nije isto. Ukrajinci žestoko brane svoju zemlju,  borbenost i spremnost na žrtvu, uvjerenost u pobjedu, visok moral kompletnog naroda, sve me to podsjeća na rat u BiH, pogotovo na početak rata. Ukrajina je pretrpjela i velike civilne žrtve, međutim, u ovoj fazi rata žrtve su dominatno vojne. Imaju jako puno, naravno za njih je to još nedovoljno, moderne borbene opreme i tehnike.

Kod nas u BiH su ipak civilne žrtve daleko brojnije od vojnih. Mi nismo imali ništa, niti borbenih sredstava, niti municije, niti hrane, vode, struje, baš ništa sem volje i morala.

Ukrajina prima ogromnu vojnu pomoć i sredstva za borbu, nama opet niko ništa nije slao, sem konzervi koje nekada ni životinje nisu htjele jesti (tek negdje pred kraj rata smo dobili nešto malo pješadijskog naoružanja i oruđa).

U Ukrajini se ratuje na linijama fronta uz povremeno raketiranje energetskih objekata i civilnih ciljeva od strane agresora. Kod nas je gotovo cijela zemlja bila bojišnica.

To su vam osnovne sličnosti ali i razlike.

Radiosarajevo.ba: Kako biste opisali susret sa ukrajinskim predsjednikom Volodomirom Zelenskim?

KOMŠIĆ: Moram priznati da me fascinirala njegova energija, samouvjerenost i ubjeđenost u pobjedu. Očigledno je da u vojsci i narodu ima veliki autoritet. Ono što me još fasciniralo jeste da se niti jednog trenutka nije žalio ni na koga ni na bilo šta. Samo borba, borba, borba, potpuna ubjeđenost u pobjedu. Mislim da funcioniše u jednom nadljudskom ritmu kao da nikada ne odmara niti jednog trenutka.

Radiosarajevo.ba: Znaju li Ukrajinci za patnje koje su Bosanci preživjeli tokom proteklog rada?

KOMŠIĆ: Naravno da znaju. Ako ništa drugo, imali su svoju vojsku u okviru UNPROFOR-a. Ali morate imati u vidu da je današnja Ukrajina sasvim nešto drugo, u odnosu na Ukrajinu iz vremena kada je kod nas bio rat. Potpuno drugačija zemlja, s potpuno promijenjenom paradigmom i percepcijom situacije i dešavanja kako u Evropi, tako i u cijelom svijetu. Ova Ukrajina, za razliku od bivše, drugačije Ukrajine, izabrala je svoj put ka NATO-u i EU, vrijednostima zapadne demoratije. Današnja Ukrajina je zemlja koja ne zeli biti niciji vazal niti u ropskom odnosu prema bilo kome. Pa, u suštini, to je i osnovni razlog zašto je Rusija napala tu zemlju.

Radiosarajevo.ba: Da li ste imali flachbackove kada ste posjetili Kijev – da li Vas je to asociralo na Vaše dane koje ste proveli za vrijeme rata u BiH kao pripadnik Armije RBiH?

KOMŠIĆ: Jesam. I samo sam razmišljao o tome šta bi i kako bilo, da je nama neko pomogao i dostavio bar jedan posto oružja koje koje se dostavlja Ukrajini.

Radiosarajevo.ba: Održali ste jake govore i poslali snažne poruke sa Trga Nezavisnosti u Kijevu. Da li su Ukrajinci svjesni da su Bosanci njima prijatelji?

KOMŠIĆ: Jesu. Sigurno jesu. Znaju oni situaciju u BiH i ko kakvu politiku zastupa. Znaju oni i sve o Dodiku i njegovom odnosu sa Putinom. Znaju, na kraju krajeva, da je najveći dio bh. naroda na njihovoj strani i da imamo iste ciljeve.

Radiosarajevo.ba: Možemo li se nadati uskoro i posjeti Volodimira Zelenskog našoj Bosni i Hercegovinu?

KOMŠIĆ: Pozvali smo ga. I njega i premijera i predsjednika skupštine. Voljeli bismo da dođu. Ali, budimo realni, ljudi u ovom trenutku sigurno imaju sasvim druge prioritete, vode oslobodilački rat za svoju zemlju i sve je u funkciji toga!