Klanjana dženaza Emi Ploskić kojoj su zločinci 1992. ubili 3 sina, nevjestu i petoro unučadi

Dženaza namaz Emi Ploskić, preživjeloj žrtvi zločina počinjenog nad Bošnjacima Nevesinja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, klanjana je danas, 21. februara, u haremu Presjeka kod Nevesinja.

Zločinci su, u bjesomučnom etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva, u junu 1992. godine ubili jedanaest članova njene porodice. Ubijeni su joj sinovi Hasan, Huso i Mustafa, nevjesta Hajra, petero unučadi, starosne dobi od jedne do sedam godina: Samra, Amra, Agan, Amar i Ajla, djever Avdo i sestra Mejra.

Ema i njena sestra Mejra bile su udane za dva brata u porodicu Ploskić. Rahmetli Ema je bila među prvim povratnicima u Presjeku, gdje je sa svojim komšijama i preostalom rodbinom u tišini i saburu nosila svoju bol. Do njene smrti pronađene su kosti njenih sinova, dok kosti njenih unučadi nikada nisu pronađene.

Dženazu namaz rahmetli Emi predvodio je mostarski muftija dr. Salem ef. Dedović.

"Ema se, po odredbi Gospodara svjetova, vraća Njemu, nakon života koji je ispunjen velikim kušnjama, kušnjama, koje je kao majka vjernica, majka muslimanka dostojanstveno podnosila kako žena majka muslimanka podnosi tegobu, ovdašnjeg teškog života, u kojem su zlotvori odnijeli ono što joj je iz srca došlo. Ona je paradigma stradanja majke na prostoru našega Nevesinja", pored ostalog kazao je muftija Dedović.

Podsjetio je da Ema za života nije dočekala makar trnku ovozemaljske pravde: "Zločinci su na sudu i njima se sudi. Dobro je da će se čuti makar djelić ovodunjalučke istine, ali nema te pravde koja će moći zadovoljiti gubitak tolikih života, nevinih civilnih žrtava, običnih ljudi koji su bili vjerni svome domu i topraku."

Ema je bila je jedan od najvećih vakifa za izgradnju džamije u Presjeci. U te svrhe uvakufila je najbolju njivu i donirala značajna novčana sredstva za njenu gradnju. Preselila je na ahiret u 90 godini života i bila je primjer kako saburom nositi bol. Osim nje, golgote stradnja preživjela je i njena nevjesta Jasna, čija javno objavljena svjedočenja godinama potresno djeluju na bosanskohercegovačku javnost.