Karađorđevo: Skrivene činjenice ili politička mitologija

Svi članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine sastaju se u utorak sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem i turskim predsjednikom Abdullahom Gulom – u Karađorđevu.

Cijelo Predsjedništvo sutra u Karađorđevu

U tom malom mjestu u Vojvodini prije dvadeset godina, 25. marta 1991. godine sastali su se tadašnji predsjednici Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.

Podjela Bosne ili ne?

Susret dvojice predsjednika jugoslovenskih republika Srbije i Hrvatske u javnosti se često navodi kao mjesto na kojem dogovarana podjela Bosne i Hercegovine, ali je to zapravo tek početak priče.

Posmatrači, ali i sami učesnici događaja, dodatno su doprinijeli konfuziji oko toga šta se zaista tačno događalo u Karađorđevu. Najprije su mnogi negirali da je sastanka uopšte bilo, a bilo je i onih koji su tvrdili da je sastanka bilo, ali da tema svakako nije bila podjela Bosne i Hercegovine. Suštinski problem je ostao isti: u proteklih 20 godina se nikada nije tačno saznalo o čemu su razgovarali Milošević i Tuđman, piše Deutsche Welle.



Politička mitologija

U vrijeme održavanja susreta Milošević-Tuđman, Borisav Jović je bio predsjednik Predsjedništva SFRJ. Jović za Radio Deutsche Welle kaže da sastanak u Karađorđevu nije predstavljao nešto što bi uticalo na dalji razvoj jugoslovenske drame, i negira da je na njemu bilo riječi o podjeli Bosne:

„Drama je već bila prevelika. Svako je već imao svoje stavove o zaštiti svojih interesa u okviru te drame. I taj susret nikada nije održan sa temom o kojoj se govori. Susreta je raznih bilo, ali nikada nije razgovarano o podjeli Bosne, što je u fokusu te informacije“.

Događaj u Karađorđevu više spada u domen političke mitologije, s obzirom na sve što se dešavalo nakon tog susreta, i kako su vođeni ratovi u Bosni i Hrvatskoj, smatra Sonja Biserko, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.

„Znači, ako je i bilo nekog dogovora, tu sada ima raznih teza i teorija oko toga, Milošević je onda prevario Tuđmana, s obzirom da mu je uzeo skoro 30 % teritorija, a u Bosni je uzeo preko 70% teritorije. Znači, to nikako nije mogao biti ravnopravan dogovor između njih dvojice, s obzirom da je situacija na terenu pokazala sasvim drugi razvoj događaja. Zato smatram da taj rat nije mogao biti potpuno dogovoren, ako pogledamo u kom pravcu se kasnije odvijala situacija u Bosni i Hrvatskoj“, kaže Biserko.

Jović: "Mesić laže!"

Svjedočeći i Hagu, bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić je naveo da mu je upravo Borisav Jović rekao „kako Srbiju samo zanima 66% teritorije Bosne i Hercegovine, da je to srpsko i da će Srbija to uzeti“. Borisav Jović za DW kaže da to jednostavno nije tačno:

„On laže mnoge stvari, lagao je i to. Nikada mu to nisam rekao, niti Srbija ima bilo kakvog razloga da bude zadovoljna, ili nezadovoljna sa nekim procentima. A o 66 procenata nikada nije bilo govora. Bilo je riječi o 49% teritorije za srpski entitet, koji je Srbija prihvatila, a tih 49% predložio je, koliko ja znam, Richard Holbrooke“.

Nema materijalnih dokaza

Novinar Ruža Ćirković već godinama istražuje ovu temu, i pokušava da u moru informacija, ili dezinformacija, ustanovi šta se zaista događalo u Karađorđevu marta 1991. godine. Ono što je trenutno sasvim sigurno, kaže Ruža Ćirković za DW, jeste da za sada nema nikakvih materijalnih dokaza da je tamo dogovarana podjela Bosne i Hercegovine:

„Međutim, ni hrvatski izvori, istoričari, sa kojima sam ja razgovarala ne spore i ne poriču – a to je vrlo teško poricati, jer je Tuđman kao što je poznato, sve snimao, on je volio sebe da snima, i svoje ideje i planove- i on nije krio da želi podjelu Bosne. I od njega, koliko sam ja shvatila, potiču informacije da je to predložio Miloševiću. Naime, Kiro Gligorov je javio Aliji Izetbegoviću da mu je Tuđman rekao da su o tome razgovarali, i to je ja mislim osnovni izvor. Dakle, bez obzira na sve, nema pouzdanih dokaza da su o tome razgovarali, a kamoli da su postigli neki sporazum“, kaže Ćirković.

Dvadeset godina kasnije, još uvijek je neizvjesno da li će ikada saznati istina o pozadini susreta u Karađorđevu. Ono što je zanimljivo je da u Srbiji, za razliku od Hrvatske, tadašnji politički akteri vrlo malo i nerado govore o tome.