Kako do posla u državnoj službi?

Tri novinarke Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su početkom godine konkurisale za posao novinara u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u Bosni i Hercegovini (BiH). Uvjeti su bili univerzitetska diploma, poznavanje engleskog jezika te dvije godine iskustva na istim ili sličnim poslovima.

U konkursima se traže obrazovanje i iskustvo koji bi u igri trebali ostaviti samo najbolje kandidate. Ipak, ispunjavanje uvjeta na konkursu nije uvijek garant da ćete dobiti posao. Istraživanje CIN-a je pokazalo da ovakvo iskustvo pri traženju posla u državnoj službi u BiH nije rijedak slučaj

Izgledalo je nemoguće da jedna od novinarki CIN-a ne dobije posao, jer svaka ima najmanje osam godina iskustva u novinarstvu, govori engleski jezik, dvije od nas posjeduju titulu magistra, a treća je diplomirani ekonomista. Međutim, poziciju je dobila osoba koja nije diplomirala novinarstvo niti je ikada radila taj posao. Posjeduje iskustvo od dvije godine volonterskog staža u Internacionalnoj asocijaciji kriminalista i Upravi za policijsko obrazovanje u Banjoj Luci, a na testu je osvojila maksimalan broj bodova.

Konkursi za ljude koji već rade

Nekvalitetan proces zapošljavanja otvara mogućnosti za nepotizam, korupciju i slabi povjerenje građana u rad državnih institucija; jedini koji imaju koristi od zapošljavanja u državnoj službi jesu "novi" zaposlenici i članovi komisija koji zarađuju i do 300 KM za provjeru.

Naime, najbolji način da dobijete posao u državnoj službi nije da konkurišete na javni oglas, već da uđete u instituciju preko ugovora o djelu ili ugovora na određeno vrijeme za koje nije obavezno raspisivanje konkursa. Stručnjaci za ljudske resurse se slažu da je osoba koja već radi na poziciji za koju je raspisan konkurs u prednosti u odnosu na kandidate izvana te ima veće šanse da dobije posao.

Novinari CIN-a su na 54 adrese državnih institucija poslali zahtjeve za slobodan pristup informacijama, tražeći imena i prezimena državnih službenika i zaposlenika te vrstu ugovora koju su imali u periodu od 2006. do 2011. godine. Neke državne institucije su odbile dostaviti ove podatke, pravdajući se da time štite privatnost svojih zaposlenika. Zbog toga je CIN tužio Agenciju za državnu službu (ADS) i dobio presudu u svoju korist.

I pored presude, tek 33 institucije su dostavile djelimične ili potpune podatke u skladu sa zahtjevom CIN-a. Podaci pokazuju da institucije često raspisuju konkurse za već popunjene pozicije.

'Sve po zakonu'

Na primjer, od 17 osoba koje imaju ugovor na neodređeno vrijeme u Agenciji za policijsku podršku BiH, njih sedam je prije objavljivanja konkursa već radilo na tim pozicijama. Rahmija Hodžić, direktor Agencije, u razgovoru sa novinarima CIN-a kaže da su ljudi koji su radili na osnovu ugovora o djelu primljeni na neodređeno vrijeme, nakon što je ADS raspisao konkurs za te pozicije. On kaže da se nije miješao u proceduru izbora namještenika.

"Sve je išlo preko ADS-a", kaže Hodžić i dodaje danema ništa nezakonito u cijeloj proceduri.

U Ministarstvu civilnih poslova BiH taj broj iznosi oko 20 procenata, a u Ministarstvu sigurnosti BiH oko 40 procenata

Direkcija za civilnu avijaciju BiH, koja nadzire i regulira civilni aviosaobraćaj, ima 54 stalno zaposlene osobe. Njih 17 je već ranije radilo po osnovu ugovora o djelu ili na određeno. U ugovorima u koje je CIN imao uvid stoji da važe do raspisivanja konkursa za te pozicije. Slična situacija je i u Fondu za povratak, u čijoj nadležnosti je, prije svega, finansiranje povratka izbjeglica u BiH. Od jedanaest stalno zaposlenih, četvero je na svojim pozicijama radilo u Fondu i prije raspisivanja konkursa. Od 123 stalno zaposlene osobe u Sekretarijatu Parlamentarne skupštine BiH, njih 32 je bilo angažovano na pozicijama za koje je naknadno raspisan konkurs. UMinistarstvu pravde BiH je trećina trenutno zaposlenih već radila na pozicijama za koje su konkursi raspisivani naknadno, u periodu od 2006. do 2011. godine.

A koliko to košta?

ADS nije CIN-u poslao podatke o tome koliko je koštalo objavljivanje oglasa za državne službenike koji su već radili na tim pozicijama, ali jesu neke druge državne institucije. Tako je Direkcija za civilnu avijaciju potrošila 3.500 KM za oglašavanje za dvije pozicije koje su već bile popunjene. U Agenciji za policijsku podršku 2010. godine se na radna mjesta portira, čistačice, vozača i referenta za vođenje protokola i arhive prijavilo preko dvjesto kandidata. Na tim mjestima već su radile osobe po ugovoru o djelu. Za objavu ovog konkursa Agencija je potrošila 1.500 KM naknade članovima komisije te oko 2.000 KM za objavljivanje oglasa.

U prosjeku, objava u novinama i plaćanje naknada članovima komisije košta državu oko 2.000 KM po oglasu. Naknade članovima komisije zavise od broja prijavljenih kandidata, a ako ih je više od 30, iznose i do 300 KM po članu.

Enver Išerić je bivši direktor ADS-a Federacije BiH. On kaže da zapošljavanje državnih službenika koji već rade po ugovoru o djelu nema pravnog osnova. Ugovori o djelu, kaže Išerić, mogu se koristiti za one povremene poslove za koje sistematizacijom nije predviđeno radno mjesto, kao što je krečenje prostorija.

Sinovi, kćerke, punci, komšije...

Veze, nepotizam i politička podobnost su glavni aduti za ulazak u državnu službu. Tek jedno ili dvoje od sto kandidata može biti te sreće da dobije posao bez intervencije

Rudo Vidović je trenutni zamjenik ministra u Ministarstvu prometa i komunikacija BiH. U prethodnom mandatu bio je ministar. Jedan od njegovih savjetnika je sin stranačke kolegice i susjede Slavice Josipović. Vidović kaže da je savjetnika odabrao na osnovu njegovih kvalifikacija, a ne na osnovu stranačkih ili susjedskih odnosa.

Dejan Majkić, sin Dušanke Majkić, visoke dužnosnice SNSD-a i zastupnice u Parlamentarnoj skupštini BiH, je odlukom Vlade Republike Srpske (RS) 2011. imenovan za pomoćnika direktora Poreske uprave RS-a. Njen drugi sin Ognjen također radi u Poreskoj upravi RS-a kao pripravnik. Spomenka Ljubić je dobila posao u Regulatornoj agenciji za komunikacije u vrijeme kada je njen otac Božo bio ministar komunikacija i prometa.

Danilo Petrović je savjetnik svome puncu Nebojši Radmanoviću, članu državnog Predsjedništva.

Adisa Okerić Zaid

Direktor ADS-a Neven Akšamija ne vidi da postoji problem u zapošljavanju državnih službenika. On kaže da su tri agencije za državnu službu koje postoje u BiH ispunile svoju svrhu

Adisa Okerić Zaid, prevodilac sa desetogodišnjim iskustvom u međunarodnim organizacijama, Haškom sudu i finansijskom sektoru, odustala je od pokušaja da pronađe posao u državnoj službi. Nekoliko puta je zamalo dobila posao prevodioca, ali je gubila od onih koji su već radili na tim pozicijama prije raspisivanja konkursa.

„Prva je reakcija, kad to krene, javi se neka nesigurnost. Onda kasnije frustracija. Na kraju sam odustala, ima već godina dana. (...) Čovjek previše energije uloži u to“, kaže Okerić Zaid.

No, da se vratimo početku ovog teksta. Naime, tri novinarkeCIN-a su se u februaru prijavile na poziciju Viši stručni saradnik- novinar u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH. Tri mjeseca nakon oglasa jedna od njih je obaviještena da nije položila javni ispit, a druge dvije su pozvane da izađu na stručni ispit.

Dva mjeseca učenja, a ne zna ime zakona

Ispit se sastojao od deset pitanja, uglavnom, iz Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH i zakona koji regulišu rad Direkcije. Odgovorile su tačno na osam od deset pitanja te su pozvane na usmeni ispit koji se sastojao od pitanja poput: "Da li ste nervozni?", "Šta je intervju?" Šta su kolporteri?" i "Šta je press clipping?" Na kraju, posao je dobila Nataša Sikimić koja je 2009. diplomirala na Visokoj školi unutrašnjih poslova u Banjoj Luci.

Sikimić ima volontersko iskustvo u Asocijaciji kriminalista i u Visokoj školi unutrašnjih poslova u RS, a i ranije je konkurisala za poslove u policijskim agencijama u BiH. Prema njenim riječima, ranije nije radila u medijima. Zajedno sa jednim od zamjenika direktora Direkcije, Urošom Penom, objavila je rad pod naslovom Uloga i značaj Interpola u međunarodnoj policijskoj saradnji. Pena je predavač na Visokoj školi unutrašnjih poslova u Banjoj Luci i zajedno su učestvovali na istim konferencijama.

U intervjuu za CIN Sikimić je rekla da se pripremala oko dva mjeseca za testove na kojima je dobila maksimalan broj bodova. Međutim, u razgovoru sa novinarkom CIN-a nije znala navesti tačan naziv Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH iz kojeg je i bila većina pitanja na testu. Na pitanje da li joj je Pena pomogao da dobije ovaj posao, odgovorila je:  "Ovaj razgovor je završen."