Jakob Finci: Za sve su krivi Jevreji i biciklisti

Predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine Jakob Finci kaže za intervju „Jedan“ za BHT1 kako u Bosni i Hercegovini nema antisemitizma, barem ne u onom obimu kako je prisutan u državama zapadne Evrope, ali i vanevropskih zemalja. Ističe da čak i u zemljama gdje Jevreji nikada nisu živjeli postoji jak antisemitizam. 

„To je najstarija mržnja koja na svijetu postoji. Još od razapinjanja Hrista naovamo, uvijek su za sve krivi Jevreji... i biciklisti. I onda mnogi kojima to kažeš pitaju: Zašto biciklisti? Jer, to je normalno. Kod nas je situacija drugačija. Mi ovdje živimo preko 450 godina pomiješani sa narodima koji ovdje žive, pogotovo u Sarajevu“, ističe Finci. 

On ne odustaje od teze da građani Bosne i Hercegovine danas žive mir između dva sukoba. On podsjeća da se gotovo svi stanovnici BiH pribojavaju zveckanja oružja i „izvođenja vojnih manevara desno i lijevo, naoružavanja susjeda“. 

„Teško da će oni sa svoje lokacije napasti Mauritaniju, ili Kinu, ili neku daleku zemlju. Naravno, uvijek se najlakše posvađaš sa vlastitom suprugom, ili sa komšijom u najbolju ruku. To je bio razlog za ovaj osjećaj da nešto nije završeno, da nešto nismo istjerali na čistac, da još uvijek imamo puno stanovnika Bosne i Hercegovine koji su nezadovoljni zbog ovoga, ili zbog onoga. Možemo nažalost očekivati i novi sukob", ocjenjuje Jakob Finci.  

Kada govori o pojmu konstitutivnosti, Finci problem vidi i u tome što Dejtonski mirovni sporazum nikada nije zvanično preveden, pa se konstitutivnost možda ne shvata i ne tumači na pravi način.

O tome kako je sveden u rubriku „Ostali“, Finci kaže: 

„Pa znate, kako sve zovu Rome i Jevreje, „ostali“ je još mila majka. To je nešto što je kompliment maltene. Pogotovo što ima dosta ljudi koji kažu: Ko vam je kriv što ste ostali, ali sa malo drugačijim naglaskom“. 

Jakob Finci je, kako kaže, o dejtonskim rješenjima razgovarao sa tvorcem mirovnog sporazuma za BiH Richardom Holbrookom, te mu zamjerio da mu je on, iako su prijatelji, onemogućio  kandidiranje za Predsjedništvo BiH i Dom naroda BiH. 

„Rekao sam da bi to trebalo da bude osnovno ljudsko pravo. Na šta mi je on rekao: Dragi moj, to nije bilo protiv tebe, ali to je bila prva stvar koju su njih trojica, koji su pregovarali u Dejtonu, odmah prihvatili i potpisali, a to je da se vlast dijeli na tri dijela“, sjeća se Finci razgovora s Holbrookum.  

U intervjuu „Jedan“ Jakob Finci govori i o misi za blajburške žrtve, za koju kaže da bi bila obična misa da pokrovitelj nisu bili Sabor Republike Hrvatske i „Počasni blajburški vod“. 

„Evropska unija je svega šest dana prije toga obilježila Dan Evrope. Cijela Evropa je slavila pobjedu nad fašizmom i Hrvatskoj je, naravno, bilo neugodno da ona sad, tri dana poslije jedne takve proslave, koja se u Hrvatskoj nije baš glasno slavila, sad se spominju i slave žrtve koje su stradale“.  

Jevreji ostaju dio bosanskohercegovačkog društva jer su pustili duboke korijene u našim krajevima, posebno u Sarajevu. Tu povezanost, kako tvrdi Finci dokazuje i čuvena pjesma „Kad ja pođoh na Bentbašu“, orginalno jevrejska vjerska pjesma, koja je postala narodna pjesma i gotovo himna Sarajeva. Povezanost s ovim podnebljem, Jevreji su dokazali  tako što su se poslije rata vratili u Sarajevo. 

„Od onih koji su za vrijeme proteklog rata napustili Sarajevo, procentualno najviše se vratilo Jevreja. Kamo sreće da se 40 posto i Bošnjaka i Srba i Hrvata vratilo u Sarajevo. Nego su nastavili da odlaze. Iz jevrejske zajednice, od 95-te do danas, otišla je samo jedna djevojka, naravno, zbog ljubavnih jada. Udala se sretno i živi van Bosne i Hercegovine. Niko od ovih mladih ljudi nije otišao, a dosta njih se vratilo“, govori za intervju „Jedan“ predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine Jakob Finci. 

Intervju „Jedan“ pogledajte večeras od 20 sati na programu BHT1.