Imigranti u Lukavici: Izgladnjeli i pretučeni

Piše: Vuk Bačanović, Radiosarajevo.ba

Iako je u jučerašnjem razgovoru sa novinarima portala Radiosarajevo.ba upravnik Imigracionog centra u Lukavici Slobodan Ujić kazao da čuvari nikada nisu fizički ugrozili ilegalne imigrante koji tamo borave, ta informacija pokazuje se netačnom.

Predstavnici „Kuće ljudskih prava“ iz Sarajeva posjetili su danas ilegalne imigrante, koji štrajkuju glađu još od 31. 12. 2010. godine te se uvjerili tokom razgovora sa imigrantima, ali i tokom razgovora sa Ujićem, da je nasilja ipak bilo.

Srđan Dizdarević, izvršni direktor ove nevladine organizacije, za Radiosarajevo.ba je potvrdio da pet od osam interniranih stranih državljana još uvijek, nakon nešto manje od mjesec dana, štrajkuje glađu.

Dizdarević, koji tečno govori francuski jezik, razgovarao je sa nekim od zatvorenika koji su na to spremni i mišljenja je da se vjerovatno radi o državljanima Tunisa i Alžira, gdje je francuski drugi jezik.

U pogledu zdravstvenog stanja zatvorenika koji još uvijek štrajkuju glađu Dizdarević kaže da su „blijedi, iscrpljeni i da primaju infuziju“. Dizdarević smatra da je njihov cilj jasan, a to je odlazak na Zapad kako bi zaradili novac kojim bi prehranili svoje porodice, te zbog toga ne žele otkriti tačan identitet, što bi značilo deportaciju.

Jedan od zatvorenika je Dizdareviću potvrdio da je bio fizički maltretiran i da su mu bila polomljena rebra. 

Upravnik Imigracionog centra Slobodan Ujić je, s tim u vezi, Dizdareviću otkrio informaciju, koju jučer nije podijelio sa reporterima Radiosarajevo.ba, a to je da je do primjene sile došlo kada su se zatočenici u augustu, navodno, pobunili i počeli čupati telefonske žice.

Prema Ujićevoj verziji događaja, tada im je obezbjeđenje „zavrnulo“ ruke, a neki od njih su bili zaključani u svoje sobe. Prema Dizdarevićevim riječima, neki od štrajkača glađu su odbijali infuzije.

Radiosarajevo.ba objavljuje medicinsku dokumentaciju „korisnika“ sarajevskog Imigracionog centra. Jasno je da petorica od njih i nakon 27 dana štrajka glađu odbijaju primiti infuziju. Dokumenti pokazuju kako tjelesna težina ovih imigranata svakim pregledom pada, a o ozbiljnim zdravstvenim problemima koji mogu nastati ne treba ni govoriti.

Treba istaći da su imena u dokumentima njihovi lažni identiteti, kojima se koriste kako bi odužili deportaciju u matične zemlje.

Palestinac, 1976

Palestinac, 1979

Palestinac, 1975

Palestinac, 1985

Alžirac, 1983