Heroj Igmana: Obilježena 33. godišnjica pogibije Čedomira Domuza

Na Igmanu na Brezovači danas je, 30. jula, u organizaciji porodice i Udruženja Grom u njedrima Igmana, na mjestu posljednjeg počivališta obilježena 33. godišnjica pogibije Čedomira Bate Domuza, heroja Igmana.

Proučene su fatihe i odana počast i njegovom saborcu Adnanu Došliću Blondiki, čija je posljednja želja bila da bude ukopan uz svoga prijatelja i saborca Čedomira.

Počast su odali i cvijeće položili članovi porodice među kojima su kćerka Sanja Selma Sadiković, supruga Vesna, sin Teo i unuci Abdulah i Jahja, članovi porodice Smaje Some - najstarijeg borca sa Igmana, nekadašnji saborci, predstavnici Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, delegacija 2. pješadijskog (rendžerskog) puka OS BiH, predstavnici Ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Federacije Bosne i Hercegovine, načelnik Općine Hadžići Eldar Čomor, članovi boračkih udruženja iz Hadžića i drugih općina te koordinacije boračkih udruženja Kantona Sarajevo, Savez udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja, Udruženje Crni Labudovi i mnogi drugi.

Nakon odavanja počasti, ceremonija se nastavila obraćanjem načelnika Općine Hadžići Eldara Čomora koji je naglasio značaj njegovanja kulture sjećanja i pamćenja heroja kao što je Domuz te Domuzovog prijatelja i saborca Nihada Šehića, koji je ispričao dijelove Čedomirovog ratnog puta.

"Bio je jedini koji je odbio da učestvuje u formiranju parapolicijske jedinice, koju su snage SDS-a željele oformiti od policijskih službenika Srba", kazao je i naglasio da je Domuz očuvao ono što je bosansko, dokazujući da hrabrost i čast nemaju etničke granice.

Okupljenima se obratio i Teo Domuz, Čedomirov sin, koji je istaknuo koliko je važno sjećati se poginulih boraca i šehida te da je dužnost mlađih generacija da borbu nastave - učenjem i radom.

"Kao dijete bio sam jako vezan za njega. Nije bilo lako u tim godinama, ali sjećanja koja me vežu za oca i sve što mi je prenio - i danas su u meni. To je dio mene. Nema dana da ga ne osjetim u sebi, a biti ovdje, zajedno sa drugima koji pamte i poštuju, za mene je lično i važno", kazao je Teo Domuz.

Čedini unuci Abdulah i Jahja Sadiković, uveličali su ovu godišnjicu emotivnim recitovanjem koje je izmamilo suze okupljenih. Jahja je prisutne podsjetio na nedavno preminulog Josipa Pejakovića - velikog Bosnoljuba, recitujući njegovu monodramu "On meni nema Bosne", dok je Abdulah premijerno recitovao poemu o svome djedu, koju je ovim povodom napisala Alma Rizvanović - Kovačević, rukovoditeljica Odsjeka za edukaciju Memorijalnog centra Sarajevo.