Harland: Ratko Mladić je bio siledžija

Na haškom suđenju protiv komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske svjedočio je kao drugi po redu svjedok – David Harland, šef civilnog sektora misije UN-a. On se za vrijeme rata više puta sastao s optuženim kojeg je tokom glavnog ispitivanja tužiteljstvu opisao – kao ratobornog siledžiju čija se strategija zasnivala na teroru civilnog stanovništva.

Prebacivanje krivice

Tokom unakrsnog ispitivanja odbrana Mladića se pak poslužila već viđenom taktikom s drugih haških suđenja članovima udruženog zločinačkog poduhvata protiv stanovništva nesrpske nacionalnosti – prebacivanjem krivnje za rat na druge strane u sukobu.

Prema odbrani odgovornost za dugotrajan rat ne leži na srpskoj strani i ratobornom Mladiću kojeg je svjedok opisao kao isfrustriranu osobu i komandanta.

Prema branitelju Branku Lukiću, Armija Bosne i Hercegovine je često kršila primirja što je tokom svojih prethodnih svjedočenja potvrdio odbranama vojnih i političkih dužnosnika bosanskih Srba i svjedok Harland, koji je u ratnim zonama boravio od polovice 1993.godine pa sve do kraja rata.

„Je li biste ostali i danas kod te izjave?“, upitao je Lukić. „Da, to je tačno“, potvdrio je svjedok.

I Izetbegović bi prihvatio podjelu

Kako bi relativizirao odgovornost vojnog i političkog rukovodstva bosanskih Srba branitelj Lukić se koristio stenogramima s drugih haških procesa, poput suđenja bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću gdje je također bilo riječi o ratnoj odgovornosti Hrvata i Bošnjaka.

I sam svjedok Harland prisjetio se pritom brojnih pokušaja mirovnih sporazuma koji su završavali bezuspješno, jedan puta zbog jedne, a drugi put zbog druge zaraćene strane.

„Ovaj izvještaj je izvještaj sa povjerljivih sastanaka predsjednika (Alije) Izetbegovića. Mislim da je to bio takozvani neoboriv plan njegovog veličanstva. I on je meni odgovorio da bi oni to prihvatili ukoliko bi dobili malo veću teritoriju“, prisjetio se jednog od pokušaja zaustavljanja rata svjedok.

Mirovni sporazumi su prema bivšem pripadniku UN-a Harlandu bili pod konstantnim pritiskom odbijanja zaraćenih strana koje su se non stop vojno i politički borile za dobivanje što više teritorija ratom raskomadane Bosne i Hercegovine.

Osnova Daytona

Prema njegovom svjedočenju srpska vojska je bila nadmoćna, ali Ratko Mladić kao zapovjednik nije imao viziju – kako da dobije rat, osim teroriziranjem civilnog stanovništva s kojim je ucjenjivao bosansku Vladu da pristane na njegove stavove.

Odbrani je pak potvrdio kako je i bošnjačka strana prilikom pokušaja mirovnih sporazuma bila opterećena teritorijalnom podjelom koja je na kraju ipak dovela do Daytonskog sporazuma.

„To je bilo istovremeno kada su ulazili u određene pregovore o mogućim razmjenama teritorija u Istočnoj Bosni s teritorijem oko Sarajeva. Dakle oni su smatrali da se radilo o tome da su mogli dobiti maksimalne teritorije koje su mislili da mogu dobiti. I mislim da je to bio začetak one podjele teritorije 49 prema 51 posto", odgovarao je na pitanja obrane o pokušajima zaustavljanja rata 1993.godine.

Snajpersko djelovanje po civilima

Harland je tužiteljstvu prethodno potvrdio da je tijekom brojnih sastanaka s optuženim shvatio da je Mladić imao 8 osnovnih poluga pritiska na bosansku vladu među kojima su bili – granatiranje i snajpersko djelovanje po civilima te uskraćivanje osnovnih životnih namirnica i energenata.

Nakon što Harland završi iskaz u četvrtak suđenje će se nastaviti novim svjedokom tužiteljstva čije će svjedočenje pružiti ogledni primjer optužbi za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.