"Gromovi u njedrima Igmana": Na današnji dan poginuli su heroji Čedomir Domuz i Smajo Somo

I ovog 30. jula, Sarajevo i Bosna i Hercegovina sjetit će se velikih heroja, Čedomira Bate Domuza, Smaje Some, velikih patriota i neprikosnovenih boraca za ovu zemlju koji su poginuli na današnji dan, 1992. godine, u akciji oslobađanja Trnova. Kraj Čede ukopan je i šehid Adnan Došlić - Blondika, njegov saborac.

Zajedno su se borili za odbranu Bosne i Hercegovine. Zajedno su i ukopani jedan pored drugog na Brezovači, na Igmanu.

Komandir Čedomir Domuz - Bato, vuk s Igmana, nosilac najvećeg ratnog priznanja "Zlatnog ljiljana", "Policijske medalje za hrabrost" i "Ordena zlatnog grba s mačevima".

Čedomir Bato Domuz bio je jedan od prvih komandanata odbrane Igmana, dobitnik najvećih ratnih odlikovanja, nosilac je i Ordena zlatnog grba sa mačevima, Policijske medalje za hrabrost i drugih odličja.

Smajo Somo, s druge strane, bio je najstariji borac na Igmanu koji je samovoljno krenuo u borbu za odbranu BiH. Pamti se da je najstariji borac Igmana jurišao rame uz rame uz mlade borce i da je volio Bosnu više od sebe.

Bio je najstariji borac Armije BiH na Igmanu, imao je 70 godina. Bio je toliko hrabar da se uopće nije ni krio kad bi neprijatelj rafalao po našim linijama. Govorio je 'naprijed momci, ne mogu nam ništa', to su bile i zadnje riječi velikog heroja Smaje Some koji je poginuo istog dana kad i komandant Čedo Domuz 30. jula 1992 godine, na prevoju Rogoj kod Trnova, zapisali su u 109. brdskoj brigadi.

U presudnim trenucima odbrane Igmana, tada jedinog puta ka glavnom gradu BiH, dobrovoljci Vukovi s Igmana, kojima je komandovao legendarni Domuz, odbranili su ovu planinu.

"Bio je veliki profesionalac, izuzetno hrabar čovjek koji je srcem i dušom bio za BiH, za koju je i život dao. Čedini borci bili su dobrovoljci. To najbolje kazuje o njemu. Govorio je i ako pogine da ga sahranimo na Brezovači pored partizanskog spomen-obilježja, gdje su kosti 98 oslobodioca Hadžića iz Drugog svjetskog rata. Živio je za dan kada će se osloboditi Hadžići, ali to, na žalost, nije dočekao", kazao je jedne prilike jedan od njegovih saboraca.

"Brezovača je simbol Bosne. Ovo je Bosna u malom", govorila je jedne prilike na Brezovači Vesna Domuz, Čedina supruga.

S Vesnom je Čedo imao dvoje djece, sina Tea i kćerku Sanju.

I taman kad je život počeo da dobiva jedan lijep tok, kada su novim rođenjima rane porodice Domuz počele da zarastaju, Čedomir je shvatio da se sprema nova tragedija, ali ovaj put nad cijelim njegovim komšilukom, nad njegovim prijateljima, nad građanima Bosne i Hercegovine...i, kao i nebrojeno puta do tada, nije ustuknuo...

Kolika je Čedo bio veličina svjedoči i jedan neobičan događaj.

U džepu njegovog saborca Adnana Došlića - Blondike, kada je poginuo nađena je oporuka "Ukopajte me kod Čede". Bilo je to nekoliko mjeseci nakon Čedine smrti, 4. decembra 1992. godine.

Priča o Čedomiru Domuzu, njegovim hrabrim djelima možda ne bi bila potpuna bez spominjanja njegove majke Desanke. Nakon Čedine pogibije, umjesto sebe hrabrila je druge i uvijek poručivala:

"Ne smijemo odustati od borbe za Bosnu i Hercegovinu!"