Godišnjica zatvaranja zloglasnog logora Sušica: Tri decenije traganja za pravdom

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjetilo je javnost na godišnjicu zatvaranja logora Sušica kojeg su osnovale srpske snage krajem maja ili početkom juna 1992. godine, a kojim su upravljale vojska i lokalna milicija. To je bio glavni zatočenički objekat na području Vlasenice.

Prema dosijeu koji je objavio Fond za humanitarno pravo Beograd, bivši general Vojske Republike Srpske Svetozar Andrić je izdao naređenje za osnivanje logora Sušica, na osnovu odluke vlade SAO Birač. Po osnivanju, upravnik logora bio je pripadnik SJB Vlasenica Veljko Bašić, a približno od polovine juna 1992. godine logorom je komandovao pripadnik Voda specijalne policije pri SJB Vlasenica Dragan Nikolić zvani Jenki.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je početkom 2005. godine osudio Dragana Nikolića na 20 godina zatvora nakon što je priznao krivicu da je učestvovao u ubistvima, silovanju i mučenju bošnjačkih zatvorenika u koncentracionom logoru Sušica u Vlasenici 1992. godine Pušten je 2013. na prijevremenu slobodu nakon što je izdržao dvije trećine kazne. Umro je 2018. godine u Vlasenici.

Optužnica protiv Nikolića, podignuta 1994. godine, prva je koju je Haški tribunal podigao za zločine počinjene u bivšoj SFR Jugoslaviji. Priznajući krivicu Nikolić se složio sa navodima optužnice da je kao dio procesa protjerivanja nesrpskog stanovništva iz Vlasenice osnovan logor Sušica, kroz koji je od maja do oktobra 1992. godine prošlo oko 8.000 ljudi.

Zatočenički logor se sastojao od dvije glavne zgrade i jedne manje kuće. Zatočenici su bili smješteni u skladištu ili hangaru. Zgrada je bila užasno pretrpana, a životni uslovi očajni. Druga glavna zgrada bila je manja i koristila se kao skladište uniformi i opreme. Osim toga, stražari i komandant logora koristili su manju kuću za ispitivanje zatočenika.

U logoru Sušica su držani muškarci, žene i djeca, a katkada su bile zarobljene i cijele porodice. Žene i djeca su obično ostajali samo kratko vrijeme prije nego što bi ih prisilno premjestili na obližnja područja pod komandom ARBiH. Zarobljenici su obično morali da potpišu dokument sa izjavom da područje napuštaju dobrovoljno i da se odriču svoje imovine.

Mnogi zatočenici su umrli od posljedica premlaćivanja. Mnoge od zatočenih žena bile su podvrgavane seksualnom zlostavljanju, uključujući silovanje. Logorski stražari i drugi muškarci kojima je bio dozvoljen ulazak u logor često su noću izvodili žene iz hangara. Kada su se vraćale, žene su često bile van sebe i u traumatizovanom stanju. Od kraja mjeseca juna, zatvorenici su postepeno u skupinama prebacivani u logor Batković.

UDIK-ova publikacija "Ratni zločini u Milićima i Vlasenici – presude" dokumentuje tri predmeta donesena pred Sudom Bosne i Hercegovine za zločine počinjene u prijeratnoj opštini Vlasenica. Državni sud je osudio Predraga Bastaha i Gorana Viškovića na ukupno 40 godina zatvora za zločine u Vlasenici, dok je Dragan Marinković osuđen na osam godina zatvora za ratni zločin počinjen na području današnje opštine Milići.

U toku je više postupaka pred Sudom BiH za ratne zločine počinjene na ovom području.

Iako su prošle 33 godine od zatvaranja logora Sušica i monstruoznih djela koja su zadesila nesrpsko stanovništvo Vlasenice, pravda još uvijek nije zadovoljena. Odugovlače se sudski procesi, osumnjičeni traže spas u drugim zemljama, svjedoci umiru, a porodice žrtava još uvijek čekaju na kosti svojih najmilijih. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, najveća masovna grobnica koja je pronađena na području Vlasenice je grobnica Ogradice iz koje su 2003. godine ekshumirana 232 posmrtna ostatka. Iz masovne grobnice Sušica ekshumirano je 37 žrtava.

U povodu godišnjice, aupućen je apel na nadležne institucije da ubrzaju trenutne postupke i da aktivnije rade na procesuiranju naredbodavaca i počinilaca zločina. Da ne budu dio politika zaborava i negiranja zločina, već da pravdom i istinom zajedno gradie budućnost svih građana i građanki Bosne i Hercegovine.