Dušica i Almir dokaz suživota u Potočarima: Sinu Jusufu dali ime po ubijenom daidži

Mladi bračni par Dušica (26) i Almir Salihović (33) iz Potočara u Srebrenici dokaz su da je zajednički život ljudi različitih nacija, 19 godina nakon genocida nad srebreničkim građanima, itekako moguć, javlja Anadolu Agency (AA).

Almir je imao 12 godina kada je pala Srebrenica, a u Potočare se vratio 2005. godine zajedno s Dušicom koja je rođena u Hrvatskoj. Upoznali su se u Tuzli gdje je Almir živio s porodicom koja se iz Srebrenice spasila u posljednjem trenutku. 

Nakon nekoliko mjeseci Dušica i Almir su se odlučili vjenčati. Danas imaju 2,5 godišnjeg sina Jusufa koji je dobio ime po Almirovom daidži koji je nestao tokom dešavanja u Srebrenici u julu 1995. godine.

Vjerovali u brak

Mješovitih brakova bilo je prije rata u Srebrenici, ali, nakon rata u BiH i genocida u Srebrenici, malo ko je više vjerovao u tako nešto. Ipak, Almir i Dušica nikada nisu sumnjali da li će njihov brak uspjeti.

"U Tuzli sam živio deset godina. Tamo sam i upoznao Dušicu, viđali smo se i odlučili stupiti u brak”, ispričao je Almir.

Kako kaže, nisu imali nekih velikih problema kada su se vjenčali, ali ni tokom zabavljanja. Bilo je negodovanja i s jedne, ali i druge strane, međutim, to ih nije spriječilo da počnu zajednički život.

Dušicin nije ni znao da se udaje za Bošnjaka, dok se njena majka malo protivila, ali je, ipak, na kraju prihvatila njihov brak.

"Ima svakakvog naroda, ali ja ne obraćam pažnju na to. Radim po svom. Svako traži za sebe. Mogao sam naći i muslimanku, ali ja sam tražio za sebe. Mi smo se pronašli", pojasnio je Almir.

Roditeljska sreća

Dušica drži svog sina u naručju i priča o počecima zajedničkog života, teškim životnim uvjetima, ali i lijepim trenucima. Jedan od njih je svakako dan kada su postali roditelji malom Jusufu.

"Pred kraj trudnoće smo razgovarali o imenu djeteta. Jednog dana sam pitala Almira da mi kaže imena daidža koji su nestali u Srebrenici. Kada je došao do imena Jusuf, ja sam mu rekla da stane, jer ćemo tako zvati našega sina", prisjetila se Dušića dana kada su odlučili o imenu svog djeteta.

Kako kaže, ako budu imali više djece, zvat će se imenima njegovih ubijenih daidža.

"Nekako mi je drago što smo na ovaj način nastavili tradiciju imena Jusuf u Almirovoj porodici", pojasnila je Dušica.

U Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari ukopano je pet članova Almirove porodice.

"Moja porodica je među posljednjim koji su izašli iz Srebrenice tog 11. jula", kazao je Almir.

Dušica svakog 11. jula, s Almirom i članovima njegove porodice posjeti Memorijalni centar Potočari.

"Na taj način želim da budem dio porodice u kojoj živim. Osjećam kao da sam rođena s njima. Svi su me prihvatili kao da sam rođena s njima, vole me", pojašnjava Dušica.

Borba za opstanak 

Dušica i Almir su od povratka u Potočare vodili borbu za opstanak. Almir nije imao nikakav posao, kao ni Dušica.

Međutim, na sve moguće načine su pokušavali da imaju sretan život. Sijali su povrće, uzgajali maline, radili sa stokom i na taj način preživljavali.

"Do prije mjesec dana nismo imali nikakvih primanja. Muž je zarađivao na sve moguće načine. Kupovali smo samo ono osnovno. Almir je počeo raditi prije mjesec dana i nadamo se da će i dalje raditi. Dobro je", pojašnjava Dušica.

Unatoč teškim uvjetima života, ovaj mladi bračni par kaže da su, bez obzira na različitost u vjeri, važni ljubav i sloga i kako ne treba mnogo da bi se u tome i uspjelo.