Dragan Bursać: Prigožinovo ubistvo je Putinova opomena svim ruskim pudlicama na Balkanu!

“Stisni Dodiče pa odigraj drugačije ako ti je život mio! Novičok, balkon, zgrada, čaj, avion pa ti biraj sudbinu, ako ne ostaneš u tom kolu. Ista je situacija i sa Vučićem, koji je hipnotisao narod pričom u ruskim tenkovima, koji će doći na Terazije, završiti stvar i dati Srbima na upravljanje cijeli Balkan. E sad, kad treba i zvanično uvesti sankcije Ruskoj Federaciji, on može samo da se prisjeća Prigožinovog jednomotorca u slobodnom padu iznad Tvera i sve će mu biti jasno.“

Ubistvo komandanta terorističkog Wagnera na nebu iznad Tvera pokazuje da Vladimir Putin, kako je kazao, prašta sve osim izdaje. A pas rata, Jevgenij Prigožin je uradio baš to pokušavši sa svojim jedinicama da zabije nož u leđa i Putinu i oficijelnoj ruskoj armiji.

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

E izdaja se ne prašta!

Jevgenij, ne naginji se kroz prozor

Jasno je da na Balkanu kao i diljem svijeta postoje teoretičari zavjere, koji ne vjeruju da je Prigožin mrtav i koji već sad ispredaju priče kako isti igra bilijar sa Arkanom negdje na Kipru, ali je fakat da se ruska država ovaj put “pobrinula“ za krvoločnog komandanta Wagnerovaca. Doduše, postoje razumne sumnje da je i ova smrt namještaljka, jer je Prigožin počesto u ruskim medijima proglašavan mrtvim, ali ovaj put je izgleda stvarno otišao vragu na istinu.

Da, savjetovali su mu mnogi nakon neuspjelog puča da ne pije čaj, da se ne naginje kroz prozor i zaista, možda nije bilo čaja u njegovom avionu, prozori se ionako ne mogu otvoriti, ali ruski PVO je odradio posao čuvenog sudbinskog fatuma. Ker rata je završio kao ker rata. I kao što je Milošević, nakon svih svojih velikih poraza riješio da zločinca Arkana pošalje na vječna lovišta, jednako tako je i Putin, instinktom političara-ubice “završio“ Prigožina, koji je ruku na srce u zadnjoj godini ruske agresije bio više antipropagandni klovn Kremlja nego učinkoviti operativac na terenu. Pobuna i “marš na Moskvu“ su mu samo zapečatili sudbinu, a njegovo dislociranje prvo u vazalsku Bjelorusiju, pa onda u Afriku, čini se, bilo je samo odlaganje neizbježnog.

I dok mirne duše možemo reći da se čuvena ruska “denacifikacija“ vratila kući i da se Rusi intenzivno između sebe “denacifikuju“ ubijajući i svrgavajući glavešine koje patuljku iz Kremlja nisu po volji, ovi događaji mogu imati izuzetno važnu poruku za region.

Milorade, valja tebi sad letjeti za Moskvu

A poruka je više nego jasna: Svako onaj ko je ušao u kolo sa Vladimirom Putinom, a ko iz njega hoće da izađe ili ne daj Bože da Putinu zabije nož u leđa, proći će ovako kako je prošao Prigožin. Ili još preciznije i hladnokrvnije, ako je Prigožin ovako završio, a imao je iza sebe najjaču i najobučeniju terorističku grupu na svijetu (Wagner), neka se zapitaju sitne ribe i ostala buranija, šta će biti sa njima ako otkažu poslušnost svom kerovođi u Kremlju.

Ili što bi se kazalo, stisni Dodiče pa odigraj drugačije ako ti je život mio. Sa Rusima nema demokratske rasprave. Novičok, balkon, zgrada, čaj, avion pa ti biraj sudbinu, ako ne ostaneš u tom kolu. Ista je situacija i sa Aleksandrom Vučićem, koji je preko svojih medija gradio rusofilsko-putinofilski kult, prodajući hipnotisanom narodu priču u ruskim tenkovima koji će doći na Terazije, završiti stvar i dati Srbima na upravljanje cijeli Balkan. E sad, kad treba i zvanično uvesti sankcije Ruskoj Federaciji, Vučić može samo da se prisjeća Prigožinovog jednomotorca u slobodnom padu iznad Tvera i sve će mu biti jasno.

A “ruska škola diplomatije“, ne preže ni od čega. Još ako se zna da je Srbija ruski ideološki, etički, politički, ali i ljudski poligon, jasno je zašto Vučić zazire od javnog priznanja da je uveo sankcije velikom bratu u Moskvi. Pa red dragovoljaca za njegovo odstrijeljene bi se protegao od Terazija do tzv. Humanitarnog ruskog centra u Nišu koji je rusko FSB špijunsko-obavještajno leglo za ovaj dio Evrope i svijeta.

Ali što se kaže, sa kim si, takav si, pa ti valja igrati u kolu iz kojeg se svaki izlazak kažnjava smrću.

Rusija nije država, to je gulag sistem smrti

Pa je pravo pitanje, hoće li neko u srpskom svetu ustati i glasno reći da Rusija djeluje itekako ne samo u Rusiji i napadnutoj Ukrajini, nego gdje joj se i ćefne? Neće, jer je srpski svet podređen ruskom svetu. A moram vas podsjetiti da ta narečena Rusija nije nikakva država, nego je to teroristički sistem, zasnovan na laži koji čak i ne krije svoju doktrinu izmišljanja. Rusija je jedan performans smrti i omalovažavanja individualnosti koji kao takav postoji vjekovima. U njoj je fabrikovano, državno ubistvo stvar svakodnevice. Samodovoljna bestragija koja je na kulturi smrti zasnovala parafilozofski vrijednosni sistem, koji isključuje svakog drugačijeg. Od pripadnika LGBTQ populacije do političkih oponenata. U toj Rusiji-i religija, i ideologija, i umjetnost su zasnovane na kulturi smrti i ništenju života. Ta, opšte je poznato da su staljinisti nakon Holodomora, genocida u kome je pobijeno na milione Ukrajinaca, napravili čistke u kojima je stradalo, opet na milone svih sovjeta koji se nisu slagali sa Staljinom i ostalim dogmatskim drugovima.

Za njih je ljudski život doslovno bezvrijedan. A jedino što je manje vrijedno od jednog ljudskog života je gomila ljudskih života. Ili da parafraziram Staljina, smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt miliona – statistika.

Pa onda ako stavimo u kontekst Šutina, Staljinovog nasljednika po smrti i krvi, onda je vrlo jasno šta čeka svakog onog ko se usudi reći nešto protiv “velikog vođe“ i malog čovjeka u svakom pogledu.

A u Srbiji, sve sa “Sputnjikom“ sa ““Russia Today-RT“, sa agenturom FSB-a, sa silnim Putinovim ljudima u najvišim državnim strukturama (da mislim na Vulina), svaki potez skretanja sa proruskog kursa bit će kažnjen sa..pa vidjeli ste i sami kako.

I na koncu, postavlja se pitanje, kako će se ruska doktrina terorisanja i ubijanja ljudi po slobodnoj volji odraziti na ostatak Balkana, najkonkretnije na BiH, jer u njoj hara notorni Dodik, koji je ruska terenska pudlica? E to ćemo da vidimo, ali ako išta znamo, znamo i to da Rusi bez krvi ne rješavaju situacije. Ne znaju. Postavlja se samo jedno pitanje.

Čije krvi?

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba