Dodik ponovo osporavao Sud i Tužilaštvo BiH

Ustav BiH, kao Aneks 4. Dejtonskog sporazuma, ne predviđa nikakve pravosudne institucije na nivou BiH, osim Ustavnog suda BiH, rekao je Milorad Dodik, predsjednik RS-a, osporavajući formiranje Suda i Tužilaštva BiH. 

„Pravosudne institucije jedne države su uvijek materija koja se obavezno reguliše ustavom. Usprkos izostanku ustavne mogućnosti, odlukama visokih predstavnika je kreirano pravosuđe po sistemu ad hoc institucija. To je išlo nametanjem zakona od  visokog predstavnika, a potvrđivao parlament BiH“, naveo je Dodik. 

Na njegovu inicijativu danas Narodna skupština RS-a raspravlja na posebnoj sjednici samo o jednoj tački: „Rasprava o posljedicama antidejtonskog i neustavnog instalisanja pravosuđa na nivou Bosne i Hercegovine i (ne)djelovanja Tužilaštva BiH i Suda BiH u predmetima ratnih zločina“. 

U uvodnom obraćanju, entitetski predsjednik je rekao da „RS ne želi da novcem svojih građana finansira 'državne' pravosudne institucije koje rade protiv interesa njenih građana, jer takve institucije kompromituju pravosudni sistem i pravdu“. 

On je rekao da su nametnuti zakoni o Sudu i Tužilaštvu BiH „na zahtjev bošnjačkih političara s ciljem da se posrednim mehanizmima unitarizuje pravosuđe u BiH i izvrši centralizacija“. 

Bošnjaci, tvrdi, „preko takvih nametnutih institucija, ostvaruju ono što nisu dobili Dejtonskim sporazumom“. 

„Dakle, obje ove pravosudne institucije su u službi bošnjačkih političkih interesa. Pošto su obje institucije djelo međunarodnih centara moći, one su neprekidno pod direktnom kontrolom stranaca. Kontrola i uticaj se ostvaruje  prisustvom međunarodnih tužilaca, sudija i međunarodnog administrativnog osoblja“, ustvrdio je entitetski predsjednik. 

Politika optuženja za ratne zločine koju vodi Tužilaštvo BiH ima za cilj, naveo je dalje, da „stvori sudsku istinu o Srbima kao zločincima koja će se koristiti kao činjenica u političkim strategijama Bošnjaka“. 

„To potvrđuje činjenica da su više od 90 posto optuženih i osuđenih za ratne zločine Srbi. Bošnjaci se pojavljaju samo kao statistička brojka i optužuju se za najblaže oblike krivičnih djela koja se jedva mogu kvalifikovati kao ratni zločini. Perfidnost ove politike vidi se u činjenici da se u posljednje vrijeme Bošnjaci optužuju za zločine prema Bošnjacima u Cazinskoj krajini. Kada se postavi pitanje nacionalne pripadnosti osuđenih, predsjednica Suda BiH se pravi da to ne zna jer, tobože, sud ne vodi statistiku po nacionalnosti stranaka. Svako ko je vidio sudsku presudu zna da se u generalijama navodi i nacionalna pripadnost. Ako se pogleda sajt Suda može se po imenima osuđenih bez greške zaključiti njihova nacionalna pripadnost i uvjeriti se da su među osuđenim samo tri Bošnjaka, nekoliko Hrvata i najveći broj Srba“, naveo je. 

Dodik je imao i posebno poglavlje o „destruktivnom djelovanju predsjednice Suda BiH“. 

U svom gotovo jednosatnom govoru, Dodik je imao i duboki zahvat u historiju od 1941. do 1992.godine, uz spominjanje Alije Izetbegovića, reisu-l-uleme Mustafe Cerića..., unitarne BiH, karaktera rata, ratne propagande, u kojoj su, kaže, „Srbi označeni kao zločinci, pa je nakon svega toga nametnut Sud i Tužilaštvo BiH...“. 

Prvo  je namijenjen za političare, kako tvrdi Dodik, te za zastrašivanje, „takvo OHR-ovo pravosuđe „nekada zakači i bošnjačko rukovodstvo, ali samo kada se udalje od SDA“, a takav sistem pravosuđa čini BiH razjedinjenom...“ 

Uz brojne optužbe na rad Suda i Tužilaštva BiH, za koje je rekao da su neustavne i antidejtonske institucije, nametnute od visokog predstavnika u BiH, Dodik je govorio i o nekim pojedinačnim predmetima. 

Naveo je da sve ovo što je inicirao nije usmjereno u podršku optuženim za ratne zločine.