Dobrovoljačka: Plač i bijes na obje strane

Foto: Filip Đurić, Radiosarajevo.ba

U tišini, noseći svijeće i cvijeće, po izlasku iz autobusa i zaštićeni kordonom policije i specijalaca krenuli su prema mostu Drvenija, no došli su samo do autobuske stanice prije mosta.

Istovremeno, već 12 godina zvanično (15 godina, ako ćemo pravo), na tom mjestu se okupljaju predstavnici Zelenih beretki kako bi odali počast svojim nastradalim. Zna se, 3. maj, 10 sati ujutro. Tako su došli i jutros, a predstavnike RS-a i porodice poginulih dočekali su 'verbalno'.

Stajali su ne samo pripadnici Zelenih beretki, već i pripadnici Teritorijalne odbrane BiH, Armije RBiH, ali i nekolicina građana Sarajeva (među njima i pojedinci koji su izgubili jednog od roditelja, dijete...), kraj ploča koje su postavljene u spomen poginulim braniocima Sarajeva.

Muhamed Švrakić, pripadnik Zelenih beretki iz Kantona Sarajeva za portal Radio Sarajevo kaže da politika treba već jednom jasno da kaže da slučaj Dobrovoljačka predstavlja „pogibiju zločinaca koji su poginuli na našem pragu, želeći uništiti BiH i Sarajevo“.

„Njihovo okupljanje je kao i svake godine čista politička provokacija. Što se tiče našeg okupljanja, mi ovaj datum imamo zvanično unešen u kalendar značajnih datuma, obilježavamo ga već 15 godina.

Što se tiče one druge strane, čista provokacija, zato što se radi o agresorskim vojnicima koji su sijali zlo u Sarajevu – iz te kasarne je ubijeno 16 naših sugrađana, djece i odraslih.“

Švrakić navodi kako su samo petorica poginula u koloni, te još jedna žena koja nije bila s njima. „To je izjavio i Milutin Kukanjac, valjda je on je bio kompetentan, kao komandant da kaže taj izvještaj. A dokaz politizaciji i izravnjavanju branioca sa agresorom je to da oni pokušavaju predstaviti da je bilo skoro 50 poginulih“.

Sa druge strane, nakon provokacija i prozivanja 'ubice, ubice', odgovori i plač.

Majka Zdravka Tomovića, jednog od pripadnika JNA, vrišti njegovo ime. „Željna sam te zvati srećo.“

„Neću više nikad doći (...) obećali su mi da ću ići u Dobrovoljačku, a ja nisam. Što sam došla ikako“, poručila je ova žena.

Na novinarsko pitanje, da li je došla još ijedna majka s kojom se može razgovarati, neko od okupljenih iz RS-a poručuje: „Šta da razgovarate? Sve su kamere zabilježile.“

Zato su za kamere spremni bili političari. Ministar Petar Đokić navodi kako su u Sarajevo došli u ime Vlade RS i Odbora za obilježavanje značajnih događaja iz istorije (srpskog naroda).

Ponovio je Đokić da su došli odati počast, ne samo poginulim u Dobrovoljačkoj, već i stradalim (vojnicima JNA) i na drugim mjestima. Program obilježavanja traje dva dana.

„Posebno je karakterističan zločin u Dobrovoljačkoj, kada je nakon prethodno postignutog političkog dogovora na visokom nivou, između tadašnjeg predsjedavajućeg Alije Izetbegovića i generala Kukanjca, da se pripadnici JNA koji su bili stacionirani ovdje, u komandi mirno sa kolonom povuku iz Sarajeva. Nažalost, taj dogovor nije ispoštovan. Nad pripadnicima JNA izvršen je stravičan zločin.“

„Smatramo da su zločini u Sarajevu (slučaj Dobrovoljačka), na početku rata, bili podstrekač za ubrzano širenje rata u BiH i za to trebaju da se osjećaju odgovorni oni koji nisu bili dobri ljudi.“

Nastavio je Đokić kako su u Sarajevu 2. i 3. maja 1992. poginula 42 pripadnika JNA: 32 Srbina, šest Hrvata, 2 muslimana, dva Albanca; 71 je, kaže ministar, ranjen, a 215 ih je zarobljeno.

Napomenuvši kako njihov dolazak nije imao za cilj da nekog isprovocira, istakao je kako „odgovorni za zločin u Dobrovoljačkoj još nisu odgovorni.“ Odgovorni su, naglasio je Đokić, Ejup Ganić (po političkoj odgovornosti) i Jovan Divjak (po vojnoj odgovornosti).

Na novinarsko pitanje: „zašto izjednačava žrtve iz Dobrovoljačke sa vojnicima koji su u ta dva dana stradali u oružanim borbama u gradu“, Đokić odgovara:
Đ: Gdje su bile oružane borbe?
N: Tenkovi su bili u Sarajevu.
Đ: To Vi mislite.
N: Tenkovi su bili cijelo vrijeme u Sarajevu. Zašto su pucali?
Đ: Kada su pucali? Gdje to ima?
N: Imate na Youtube-u.
Đ: Mi imamo video zapise, tonske zapise, svjedočenja o Dobrovoljačkoj.

Na kraju je zaključio kako u Sarajevu ima više normalnih ljudi od „male, beznačajne grupe koja je došla da protestuje“.

Zoran Đerić, visoki funkcioner PDP-a, iako je kazao kako je za njega 'svaka majka ista', poručio je da današnja slika Sarajeva nije bila civilizacijska i rekao kako se 'ovo nikad ne bi desilo u Srebrenici'.

Zoran Đerić:

Predstavnici RS-a, nakon što su postavili cvijeće i zapalili svijeće, napustili su Dobrovoljačku.

Po njihovom odlasku, predstavnici Zelenih beretki postavili su svoje cvijeće. Pogledajte šta kaže Dževad Topić Topa, komandant bataljona Vojne policije 1992:

Nakon što su se skoro svi razišli, na mjestu je ostao Jasmin, mladić sa zelenom beretkom.

Njemu je sramota to što nije više Sarajlija došlo na Drvenija most. Iz mase neko dobaci „nas je svake godine sve manje, njih sve više.“ I to nešto govori.