Danilo Krstanović: Ratne ljubavi

Ono što je rat donio Sarajevu i Bosni i Hercegovini bile su strahote koje normalan čovjek ne može ni odsanjati u svojim najvećim košmarima. Osjećao sam se kao u Danteovoj Božanskoj komediji – na dnu samog devetog kruga pakla…. (Tekst objavljen 3. aprila 2012. godine).

Piše: Danilo Krstanović ratni fotoreporter (Reuters) za Radiosarajevo.ba 

Međutim, prema nekom kosmičkom zakonu ravnoteže, zlo koje se probudilo povuklo je ekvivalentnu količinu dobra za sobom. Osjetili smo je u srcima. Vidjeli smo je u sarajevskim ljubavima.

Upravo dvije, od mnogih sarajevskih ljubavnih priča su ono po čemu ću najviše pamtiti te ratne godine. Obje su prevaga ljubavi nad mržnjom. Obje su izvojevale pobjedu, iako je jedna završila tragično po mjerilima ovozemaljskog života…

Admira i Boško

Priča o sarajevskom Romeu i Juliji obišla je i potresla cijeli svijet. Njihova predanost jedno drugome odvela ih je u zajedničku smrt. Postali su legenda Sarajeva i simbol jedine ispravne ljudske podjele… Na ljude zla i ljude dobra.

Tešo ranjena Admira uspjela je dopuzati do svog voljenoga Boška i tu skupa s njim, izdahnuti….To je za nju bila jedina opcija.

Vjenčanje

Još jedna slika je predstavila Sarajevo. Slika o tek vjenčanom paru, koji držeći se za ruke prolazi pored tadašnjeg hotela Beograd, kao da svojom mladošću i ljubavlju prkose zločincima s brda. Prkosi, jer su prošli "sigurnu zonu" označenu velikim platnom iza kojega je čekala sigurna smrt. To je bila jedna od snajperskih aleja u gradu.