Dado Ruvić: Pod zemljom sa bosanskim rudarkama

Otkako sam se počeo baviti fotografijom, rudari su uvijek predstavljali atraktivan motiv za mene. Oni pružaju sve fotografske elemente na jednom mjestu. Tokom godina, često sam rado rudarske priče za lokalne novine, provodeći smjene s rudarima. Kako se približavao 8. mart, došao sam na ideju da napravim nešto drugačije povodom Međunarodnog dana žena. Priča, koju sam imao u planu nekoliko godina ranije, ali nisam imao razloga za fotografisanje, bila je sada spremna: Žene rudari, piše Reutersov fotograf Dado Ruvić na svom blogu.

Jednog jutra sam otišao u rudnik Breza i prva osoba koja me dočekala na vratima je bila je vrlo jaka, nasmijana žena po imenu Sakiba. Osjetio sam duh rudarstva iz nje. Nakon što je završila jutarnju pripremu i napravila nekoliko telefonskih poziva, otišli smo u garderobu. Nakon što sam nespretno obukao rudarsku odjeću, naš dan je počeo, a mnoštvo prljavih čestica su smiješile na mom fotoaparatu. Na ulazu u jamu nas je čekala rudarka Šemsa.

'Smrt je namijenjena svima'

Obje žene rade u rudniku više od 20 godina. Spustili smo se oko 400 metara ispod zemlje. Prije godinu dana izbio je požar u rudniku i jedna od njihovih prijateljica je umrla. Tokom vremena koje smo proveli zajedno, Šemsa je rekla da joj je teško spuštati se u jamu, to izaziva loše uspomene koje teško podnosi. Međutim, tješi se da je smrt namijenjena svima, pa tako i njenoj prijateljici.

Nekoliko sati kasnije smo došli u jamu gdje su rudarke već kopale. Dvije žene neumorno mjere pritisak, strujanje zraka, i prisustvo svih vrsta plinova, a čak i pomažu svojim kolegicama. Iako ovih dana nisam bio raspoložen za smijeh, druženje sa Sakibom je jednostavno nezaboravno! Ona je nepresušan izvor humora.

Jedan radni dan

Njihov dan počinje rano. Sakiba se obično budi u 6 i doručkuje. Njen suprug, bivši rudar, vozi je do rudnika. Šemsina situacija je malo drugačija, ona ima krave. Njen dan počinje mužnjom krava, ispijanjem kafe te se nastavlja šetnjom do posla. Često odlazi sa Sakibom. Ova rutina traje više od 20 godina…

Kažu da im nije dosadilo. Njihovi kolege ih veoma poštuju i to je ono što ih čini sretnima. Njihovi očevi i braća su svi rudari, pa su naslijedile ovaj posao. Sakiba, međutim, neće dopustiti da joj kćerka na ovakav težak način zarađuje za kruh… Njena kći radi u prodavnici i njena mladost je puno lakša nego ona kakvu je imala njezina majka.

Pun pozitivnih emocija, mogao bih pričati o njima cijeli dan, ali će fotografije reći više od toga, završava Ruvić svoju priču o rudarkama.

U fotogaleriji pogledajte fotoreportažu Dade Ruvića.