Burne reakcije na novi zakon, stručnjaci pojasnili ko se može baviti psihologijom: "Standardi jasni"

Nacrt zakona o djelatnosti psihologa o kojem će danas, 22. aprila, raspravljati federalni Dom naroda izazvao je burne reakcije.

Naime, kako je i najavio resorni ministar Adnan Delić, ovaj zakon reguliše oblast "djelatnosti psihologa, a ne psihološku djelatnost", no svjedno, našao se na meti kritika diplomiranih pedagoga-psihologa koji tvrde da ovim zakonom njih "neko briše iz sistema".

Kontaktirali smo doktore psihologije Remziju Šetića i Dženana Skelića koji su za portal Radiosarajevo.ba pojasnili o čemu je tačno riječ te zašto je ovaj zakon izazvao negodovanja pedagoga-psihologa.

Dr. Šetić na početku našeg razgovora ističe da inicijatva za usvajanje ovog zakona kreće od 2008. godine te da je zakon u potpunosti usklađen sa EU standardima za rad psihologa.

Standardi jasni: Ko se može baviti psihologijom?

"Postoje standardi koji reguliraju i tačno određuju koji su to uslovi da bi se neko mogao baviti djelatnošću psihologa. To je čisto završen studij psihologije po starom, predbolonjskom sistemu; to su 4 godine studija psihologije na Filozofskom fakultetu, a takav je studij i u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji.

Moderni uslovi, koje nalažu novi standardi, su master studij psihologije, s tim da i bachelor studij - prvi i drugi stepen - moraju biti čista psihologija", pojašnjava Šetić.

Dodaje da standardi tačno propisuju koliko u obrazovanju psihologa smije biti nepsiholoških predmeta, a to je samo 15 ECTS bodova.

"Studij Pedagogije i Psihologije iz Tuzle koji je ukinut do 2018. godine, ukinut je jer je Univerzitet u Tuzli (UNTZ) utvrdio da ne odgovara tim standardima i nije mogao ostati zbog akreditiranja UNTZ. Dakle, da bi se neko mogao baviti djelatnošću psihologije i zvati se psihologom, mora završiti studij psihologije, imati zvanje magistra psihologije, imati godinu dana radnog staža (kako zakon predviđa), i položiti stručni ispit."

Važnost usvajanja Nacrta zakona o djelatnosti psihologa

Ističe važnost usvajanja ovog zakona iz razloga što danas, kako kaže, u praksi imamo ljude koji nisu završili studij psihologije, a predstavljaju se kao psiholozi, dok istovremeno ne postoji nikakav stručni nadzor nad radom psihologa.

"Ovaj zakon ne ukida nikome nikakvu diplomu. Onaj ko je stekao diplomu pedagoga-psihologa on ostaje to što jeste, u diplomi mu stoji koje poslove može raditi, a to nisu psihološki poslovi. Niko nikome ne može ukinuti neku diplomu, oni imaju radna mjesta u školama na poslovima pedagoga-psihloga, rade svoj posao i to nije nikakav problem, ali oni hoće da im se po ovom sada zakonu prizna da su oni psiholozi. Dobro, ali hoće li im se ona reći da nisu pedagozi?

Stvar je jako jednostavna niko nikome ne osporava diplome, i ovim zakonom se to neće desiti", ističe dr. Šetić.

Pojašnjava da je onima koji su završili studij Pedagogije i Psihologije u Tuzli, zvanje pedagozi-psiholozi te da je predviđeno da rade u školama, a to im, kaže, niko ne osporava.

Neregulisano tržište rada

Dodaje da će se, ukoliko Nacrt bude usvojen i dalje upućen u javnu proceduru, oni kao "Društvo psihologa" uključiti u istu te da se oni zalažu za usvajanje Zakona.

"Posljednja zemlja koja je regulisala ovo je Crna Gora, BiH i dalje ostaje rupa u tome. Mi smo jedina zemlja koja nije članica Europske asocijacije psihologa. Ovaj zakon reguliše da se odrede minimalne i maksimalne cijene u radu psihologa, jer postoje prijave kod tržišne inpekcije o cijenama usluga psihologa. Sada imamo tržište rada koje je potpuno neregulisano."

Iz ovog Nacrta zakona, dodaje, ne bi ništa izbacio, ali kaže da postoje stvari koje je potrebno korigovati i pojednostaviti, posebno u definisanju ko može biti psiholog, a ostale stavke su navedene u skladu sa europskim psihološkim standardima, kaže dr. Remzija Šetić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Sličnog stava je i dr. Dženan Skelić koji ističe da se ovim zakonom "ograničava mogućnost njihovog rada u prostoru, konkretno, psihoterapijskog djelovanja i psihološke dijagnostike".

"Kada je prvi put u BiH otvoren taj Odsjek (80-ih godina u Sarajevu), bilo je prigovora iz Univerzitetskih cetara Beograda, Zagreba, Ljubljane u kontekstu šta je konačni profil tih ljudi jer oni nisu bili ni psiholozi ni pedagozi već nešto između. Zato su nazivani profesori psihologije i pedagogije, a ne diplomirani psiholozi i pedagozi. To ih je ograničavalo na to da mogu predavati predmete u srednjim školama - pedagogiju i psihologiju, a ne da se mogu baviti psihološkim niti pedagoškim radom jer nisu bili stručni ni osposobljeni ni za jedno ni za drugo", govori.

Bilo je upozorenja i ranije

"Kada su otvarali u Tuzli i Travniku te odsjeke, mi smo upozoravali da ti odsjeci ne mogu proizvesti kadar koji će diplomom biti pokriven u području kompetencija niti psihologa niti pedagoga", pojašnjava dr. Skelić.

Dodaje da oni koji su završili odsjeke za pedagogiju i psihologiju nisu krivi te da im se treba omogućiti, odnosno napraviti program kroz koji bi oni izvršili određeneu nadogradnju (produbljivanje znanja) iz određenog područja kako bi se onda oni opredjelili za područje psihologije ili pedagogije pa da se onda, kako kaže, iščiste te diplome.

"To je krivca onih koji su to (Odsjeke Psihologije i Pedagogije) organizovali i pokretali za lične interese", naglašava dr. Skelić.

S druge strane, dodaje, i neki diplomirani psiholog može izgubiti svoje zvanje.

"Ovaj zakon (o djelatnosti psihologa) ne predviđa trajnu licencu, već se ona stalno obnavlja pod određenim uvjetima (učešće na konferencijama, mentorstvo, itd)", veli dr. Skelić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.