Sarajlija Boris Vitlačil kreće prema Gazi: "Svako dijete koje umre tamo, kao da je iz mog komšiluka"

Sarajlija Boris Vitlačil izabran je među 27.000 prijavljenih da bude jedan od putnika koja će se 4. septembra pokušati probiti kroz izraelsku blokadu i stići do Gaze, čiji narod se suočava s glađu.

Nije Vitlačil slučajno odabran. On ima ogromno iskustvo u humanitarnom radu i aktivizmu te mu ovo svakako neće biti prva misija. O cilju i pripremama za ovu misiju govorio je za portal Radiosarajevo.ba.

"Ja sam humanitarac, radim u ovom sektoru već duže vrijeme. Samo gledajući koliko moje kolege imaju limitiranu mogućnost da vrše svoj posao, shvatio sam koliko je situacija složena. Ja sam tada bio u Jordanu; imali smo kamione pune robe, ljudstvo u Gazi da radimo distribucije, ali nam nije bilo odobreno da prenesemo ništa. Čak i kada bi naši radnici ulazili, bilo bi dozvoljeno da ponesu samo određeni broj, naprimjer donjeg veša, majica ili drugih stvari. Izrael to određuje sve.

Mi uvijek pričamo pasivno, ali trebali bismo početi imenovati ko je odgovoran. Mi živimo u paradoksu gdje država koja je osumnjičena pred Međunarodnim sudom za genocid zapravo ima kontrolu nad humanitarnim koridorima. Za mene je to totalni paradoks. Ne samo u riječima, nego i faktički. Kako neko odgovoran za genocid može upravljati humanitarnim koridorima i biti odgovoran za preživljavanje ljudi?", zapitao se Vitlačil.

I on se osjeća nemoćno kao i hiljade drugih širom svijeta.

"Gledajući pasivnost država, pa i naše, koja je prošla kroz sličnu situaciju i gdje niko ne zauzima određene radikalne stavove, čini da svi nekako ostajemo neutralni prema činjenici da se dešava genocid ne toliko daleko od nas. Stvarno, voda nas veže i nije to na kraju svijeta.

Kada gledam snimke djece koja se igraju, na svoj dječji način, kao što smo i mi djeca za vrijeme rata igrali, vidim otpornost, rezilijentnost i način da u ogromnoj tragediji opet učiniš dječju igru ljepšom. Kada vidim da je jedno dijete umrlo, poginulo ili ranjeno, imam osjećaj kao da je to dijete iz mog komšiluka, iz mog razreda, iz mog grada. Nevjerovatan je taj osjećaj suosjećanja. Za mene je postalo vrlo teško stalno pratiti vijesti, trpjeti i ne moći ništa učiniti. Iako sam u najboljoj poziciji da pomognem, nije mi odobreno. Ne mogu jer sistem koji je Izrael organizovao onemogućava humanitarcima da rade. Imam osjećaj da je trenutak da civilno društvo pokaže organizaciju i izvrši pritisak na države i privatni sektor. Samo kroz kolektivni pritisak možemo stvoriti osjećaj odgovornosti i razviti svijest o našem saučešću", naglasio je Vitlačil.

Istakao je da mu je mnogo ljudi iz BiH pružilo podršku i da je svjestan kolika je solidarnost državljana BiH sa Gazom.

"To odražava da nisam jedini koji trpi patnju, saosjećajnost i bespomoćnost. Možda je ovo prilika da se povežemo sa globalnim pokretom. Možemo razviti bolje procedure i više brodova. Kapacitet civilnog društva da se organizuje i izvrši pritisak na vlade i međunarodne institucije može biti učinkovit. Namjeravam cijeli septembar posvetiti tome jer ne bih volio da započnemo još jednu godinu ovog rata", rekao je Vitlačil.

Što se tiče samog angažmana, dodao je, situacija je još fluidna.

"Plovidba morem podliježe specifičnim zakonima, a jedan od problema je i kako osigurati zastavu pod kojom brod plovi. Nema mnogo zemalja spremnih da daju zastavu za ovakvo putovanje. Možda ćemo brod logistički iznajmiti i opremiti ga sa našom grupom volontera, ali možda nećemo osigurati zastavu da ga izvučemo iz luke. Svi brodovi prolaze inspekciju da se utvrdi funkcionalnost i sigurnost. Inicijalni cilj bio je 30 brodova, a sada će biti sigurno više nego duplo. O brojevima ljudi ne mogu još govoriti. Ali osim nas na brodu, ako vidite koliko to vuče drugih dešavanja u zemljama, onda pričamo o milionima uključenih. Nadam se da ćemo kreirati taj momentum i da će ljudi širom svijeta izaći na ulice da kažu ne ovom genocidu", poručio je.

Svjestan je, rekao je, opasnosti koju misija nosi sa sobom.

"Analiziramo rizike, uključujući i najgori scenarij koji se odnosi na pogibiju deset volontera pri napadu izraelske vojske. To je uvijek jedna od opcija. Zadnje flotile prošle su bez incidenata, a volonteri prolaze rigidni trening za deeskalaciju i nekonfliktnu komunikaciju. Nadamo se da će situacija biti bez incidenata, ali ova flotila je drugačija po svojoj razmjeri. Postaje teže da hapse, a 'push back' podrazumijeva dozu nasilja", istakao je Vitlačil.

Naglasio je da je mnogo humanitarne pomoći prisutno u i oko Gaze.

"Nismo mi ti koji trebaju spakovati hranu i odnijeti je tamo. Cilj nije samo materijalna pomoć, nego otvoriti humanitarni koridor, koji neće biti pod kontrolom genocidne vlade, već pod kontrolom međunarodne zajednice. Izrael je dokazao da cilja civile, uključujući djecu i novinare. Svi zakoni više ne važe. Moramo se svi organizovati da vratimo minimalna osnovna prava", dodao je Vitlačil.

Naglasio je da ovo nije priča o njemu, nego priča o ljudskoj pravednosti.

"Ovi nivoi brutalnosti, laži, dehumanizacije jednog naroda... Imam osjećaj da se sve neljudsko sručilo na Gazu. Izmisli se gladovanje kao instrument u ratovanju. Trebamo stvarno prestati samo pričati o tim brojkama ili o nekom uništenju koje je materijalno karaktera. Treba razmisliti šta znači godinu i po dana spavati u Gazi", rekao je i dodao:

"Moramo biti ponosni što neko ide ispred BiH, ali nisam ja jedini, ovo je globalni pokret. Stvaramo virtualni most s ljudima u Palestini. Počeo sam već dobijati poruke od ljudi iz Palestine. Dirnuti su našom gestom, vide da neko brine o njima i da pokušavamo očajničke poteze da im izađemo u susret. Ovo je i za mene terapija. Osjećam se bolje. Hrani ovo i našu ljudskost."

Poveznice sa svijetom su posebno važne, istakao je Vitlačil, kada ste pod okupacijom. A podsjeća da je i Bosna i Hercegovina bila zahvalna drugima za podršku tokom agresije na nju.

"Jer imaš situaciju kada si ti bio dio svijeta, a sad si crna rupa u prostoru. Sve komunikacije i veze su pokidane, imaš osjećaj kao da nemaš svoje mjesto na ovom svijetu. Svaki znak podrške vraća ljudskost i priznanje - nismo samo brojke koje umiru dan za danom u jednom okupiranom gradu", zaključio je Vitlačil za portal Radiosarajevo.ba.