Bivši objekti JNA u BiH: Uzgoj gljiva i(li) savremena umjetnost?

Podzemni vojni objekt u Crnoj Rijeci kod Han-Pijeska zapečaćen je već deset godina. EUFOR je ulaze u ovaj objekt betonirao jer su tvrdili da se u tom kompleksu, koji je izgrađen u vrijeme Josipa Broza Tita, skriva ratni zločinac Ratko Mladić.

FOTO: Kako je JNA u bosanskohercegovačko podzemlje bacila milijarde dolara (VIDEO)

Za razliku od SFOR-a, koji je prilično zazirao od takvih tajanstvenih objekata u šumskim zabitima, EUFOR, koji je naslijedio oprezne Amerikance, uz pritisak i prijetnje počeo je pregled i pečaćenje podzemnih skloništa. Ni sama vojska nije znala šta bi s tim čudovišnim građevinama koje je trebalo održavati.

Tadašnji komandant EUFOR-a, general David Leakey, je tada na upit novinara o tome šta će se desiti s takvim podzemnim skloništem odgovorio: "Za šta će se koristiti? Pa za razne stvari. Možda se u njima mogu uzgajati gljive".

Sklonište u Han-Pijesku, u kojeg je Mladić tek rijetko ulazio i u kojem se sakrivao samo tokom NATO napada 1995. godine, čeka zakon o vojnoj imovini, nakon čega bi se mogao predati civilnim vlastima. Dotle, ispred njega je tek straža od nekoliko pripadnika Oružanih snaga BiH.

Podzemni grad u Han-Pijesku prostire se na 3.000 kvadratnih metara, a tunelima je povezan odvojeni niz prostorija. Tu su i luksuzno opremljene kuhinje, spavaonice, kabineti, dvorane za sastanke, telefoni i sredstva veze, posebni agregati za struju, rezervoari za gorivo i ostalo. Sve je to omogućavalo boravak 500 ljudi izoliranih pola godine.

Tuneli izlaze na nekoliko mjesta u planinskim kamufliranim stražarskim kućicama i barakama, a jedan izlazi na vrh planine Žep, gdje je i centar sredstava veza. Svi su danas zapečaćeni, a stanovnici pretpostavljaju da se zbog 10 godina izolacije unutar objekta sve raspada od vlage.

A šta se desilo s drugim sličnim objektima koje je bivša Jugoslavenska narodna armija gradila decenijama i u koje su uloženi ogromni novci i resursi?

Bunker kod Goražda

Građen je deset godina, do 1963. godine. Tada je počelo uvođenje struje, vode, telefona, ventilacije, što je potrajalo još nekoliko godina. Bilo je predviđeno da u slučaju rata u bunkeru bude smještena čitava tvornica oružja i streljiva, uključujući i 800 radnika. Oni bi bili sigurni i od napada atomskim bombama. Osim toga, tu je trebao biti smješten i čitav politički vrh tadašnje Jugoslavije.

Nakon rata je opustošen, a Vlada RS-a ga je predala na raspolaganje Općini Novo Goražde, jednoj od najnerazvijenijih općina u BiH. Općina je odlučila da u bunkeru uzgaja - gljive. Raspisani su konkursi i tražene ponude, ali projekt još uvijek nije zaživio.

Aerodrom Željava

U vrijeme kada je završena njegova izgradnja, vojni aerodrom Željava u blizini Bihaća, izgrađen na granici Hrvatske i BiH, bio je jedan od najmodernijih objekata sličnog tipa na planeti. Nakon višegodišnjih radova, u funkciju je konačno pušten 1968. godine da bi u punom kapacitetu bio korišten u naredne 24 godine, sve do početka ratnih sukoba 1992. godine.

FOTO: Aerodrom Željava – simbol snage i moći SFRJ (VIDEO)

Nijedna od država na čijim se teritorijama nalazi još uvijek nije poduzela konkretne mjere njegove obnove, a male su šanse da će se to i desiti. Pretpostavlja se da je u njegovu izgradnju sredinom prošlog vijeka utrošeno više od pet milijardi američkih dolara.

Paradoksalno zvuči činjenica da su aerodromski objekti najveća oštećenja pretrpjeli u godinama nakon rata kada su ih u potpunosti devastirali lokalni sakupljači sekundarnih sirovina.

Titov bunker kod Konjica

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je objekt Armijske ratne komande (ARK) u Konjicu nacionalnim spomenikom BiH "jer predstavlja jedinstven i izuzetno dobro očuvan primjer vojne arhitekture iz perioda nekadašnje SFRJ". 

Titov bunker u Konjicu godinama je bio dobro čuvana tajna. Građen je u tajnosti od 1953. do 1979., pod nazivom DO ARK da bi se u slučaju atomske katastrofe tu sklonili Tito i njegovih 350 najbližih suradnika. Ovaj impozantni prostor, betonske masovne konstrukcije, leži na oko 6.500 metara kvadratnih prostora i oko 300 metara dubine ispod površine zemlje.

Bunker je sagrađen s namjerom da, u slučaju (atomskog) rata, funkcionira kao centar vojnih operacija (sklonište za Štab vrhovne komande). Ovaj objekt, koji podsjeća na labirint, s više od stotinu prostorija i potpuno sačuvanim inventarom (sastoji se od brojnih rezidencijalnih prostora, sala za konferencije, kancelarija i "predsjedničkog bloka"), bio je predviđen da osigura nesmetan život 350 ljudi tokom šest mjeseci. Do 90-ih godina izgradnja (u koju je investirano 4,6 milijardi američkih dolara) i postojanje ovog bunkera bila je najstrože čuvana vojna tajna.

Danas se objekt koristi prevashodno u turističke svrhe, a već nekoliko godina u njemu se održavaju bijenala savremene umjetnosti.