BiH treba jedinstvenu strategiju razvoja genetike

Nužnost donošenja jedinstvene strategije razvoja genetike, kao i razvoja na polju edukacije iz oblasti genetike u BiH jedan je od zaključaka tematske naučno-stručne konferencije „Genetika u BiH: retrospektiva i perspektiva" koju je danas u Sarajevu organiziralo Udruženje genetičara u BiH (GENUBiH).

Skup je imao za cilj reviziju genetičkih istraživanja u BiH, s definisanjem dalje perspektive razvoja ove oblasti, navodi Fena.

Izlagači su govorili o različitim temama u oblasti genetike, a među njima su bili i predsjednik GENUBiH Damir Marjanović, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu Rifat Škrijelj, dekan PMF-a Tuzla Rifet Terzić, te Stojko Vidović s Medicinskog fakulteta u Banjoj Luci.

Predsjednica Skupštine GENUBiH Lejla Pojskić istaknula je za Fenu da je skup fokusiran na revidiranje krucijalnih problema  u genetičkim istraživanjima u BiH, praktičnih problema s kojima se genetičari u BiH danas susreću te davanje preporuka radi poboljšanja ove oblasti.

„Donošenje jedinstvene strategije na području BiH posebno je važno u unapređenju visokoškolskih programa iz oblasti genetike, na kapacitiranju za samostalni istraživački rad subjekata koji se bave istraživanjem genetike u BiH te racionalizaciju infrastrukturnih i ljudskih resursa na polju genetičkih istraživanja da bismo bili konkuretniji na evropskom tržištu i mogli povlačiti sredstva iz EU” istaknula je Pojskić.

Damir Marjanović je ukazao na postojanje strategija u BiH koje su formulirane u nerealnim okvirima te nikada nisu ni realizirane. Posebno je naglasio problematiku razjedinjenog obrazovanja, neusaglašenost edukativnih programa i zakonske regulative, te nepostojanje relevantnih kuća za akreditaciju na državnom nivou.

Stojko Vidović govorio je o problematici neusaglašenosti nastavnih programa na univerzitetima u BiH, što uzrokuje probleme studentima pri priznavanju predmeta prilikom mobilnosti na različitim fakultetima u BiH.

Raspršenost kapaciteta u BiH koji predstavljaju kritičnu masu za organizaciju genetičkih istraživanja, nužnost definiranja industrijskih oblasti koje zavise o genetičkim istraživanjima, održivost struke i problem budućih generacija, te potreba da GENUBiH da preporuke za edukativne programe, nabavku opreme, obrazovanje kadrova i problem akreditacije, samo su neki od zaključaka s današnjeg skupa.