Bh. profesori: Sveta je dužnost istraživača da govore uime nevino ubijenih žrtava

U povodu obilježavanja  Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu održana je tribina na kojoj su profesori Smail Čekić, Elijas Tauber i Ismet Dizdarević govorili o holokaustu kao temi koja treba stalno da opominje, ali da se istražuje i proučava.

Jevrejska zajednica u BiH i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti međunarodnog prava obilježavaju ovaj komemorativni dan, kako je Tauber kazao, značajan ne samo zbog žrtava koje su nevine stradale u Drugom svjetskom ratu nego kao tema o kojoj treba stalno govoriti, kao tema koja opominje. 

"O holokaustu se govori jednom godišnje, ali nije osnovni cilj pričati, prisjećati se, osnovna ideja je da izgradimo svijest ljudi, prije svega mladih ljudi, da kroz educiranje, nastavu u školama, nauče i da shvate način na koji moramo preventivno djelovati na genocid. To se, nažalost, u našoj zemlji ne radi", kazao je Tauber. 

S obzirom na to da je riječ o najmasovnijem, kako je Čekić kazao, najsistematičnijem i najmonstruoznijem zločinu genocida, posebno imajući u vidu koncentracione logore, kao što je Aušvic, koji predstavlja najveću klaonicu ikada zabilježenu u historiju, dužnost istraživača, akademske zajednice je da stalno istražuje, proučava i prezentira sve raspoložive podatke o holokaustu, javlja Fena. 

Dvije teorije o holokaustu i genocidu u BiH

"Sveta je dužnost istraživača da govore uime nevino ubijenih žrtava da podsjećaju na njihove patnje i boli i da potiskuju strah od zaborava koji je prisutan, a posebno kada govorimo o zločinu genocida koji je izvršen u Republici Bosni i Hercegovini na kraju 20.tog stoljeća", rekao je Čekić. 

Podsjetio je da su nacisti u skladu sa svojom ideologijom, politikom i praksom imali za cilj da pored ostalog, ostvare „konačno rješenje jevrejskog pitanja u Evropi“ odnosno uništenje cjelokupnog jevrejskog stanovništva u Evropi. Cilj je bio da se u što kraćem periodu potpuno biološki unište Jevreji te su za taj projekt izabrali korištenje otrovnog plina. 

O psihološkim dimenzijama holokausta, o kojima se manje zna, profesor Dizdarević je kazao da je ova problematika holokausta, kao i genocida nad Bošnjacima u BiH, dosta istražena te da postoje dvije teorije. 

Jedna je, kako kaže Dizdarević, da su psihološki izvori sadržani u fašizmu kao ideologiji i kao teoriji koja je proglasila da postoje ljudi više rase, „plava krv“, a u mnogim dokumentima, kao što je kod Gebelsa, jasno naglašeno, a to je da „ Jevreji imaju poganu, zaraženu krv“ . Zloupotreba psihologije je bila prisutna, jer je jedan dio psihologa služilo Rajhu, te su to iskoristili kao propagandu . 

"Druga činjenica jest razvoj sadomazohizma koji je bio prisutan u fašizmu, a to je da se Nijemci dignu kao nacija koja je iznad, ali je istovremeno svakom pristalici fašizmu bilo usađeno da mora biti pokoran  i to je 'psihologija poslušnosti'“, kaže Dizdarević. 

Obrazlaže to na primjeru kada je zločincu holokausta, Adolfu Eichmanu, koji je potpisao smrt šest miliona ljudi koji su otišli u gasnu komoru, bilo suđeno on je izjavio je da on nije kriv,  da je bio dobar činovnik, te da je slušao naređenja. 

Sklonost ka nasilju, mučenju, sadizmu...

Dizdarević kaže da za psihologiju poslušnosti, koju su psiholozi ispitivali, naglašavaju da mnogi ljudi i čak u normalnom stanju, pod uticajem autoriteta, priklanjaju se istom“, i da se to isto ponašanje dešava danas u Den Haagu. 

"Postoji u ljudima sklonost ka nasilju, mučenju, sadizmu. Podaci i svjedoci govore, da su esesovci uživali u tim mučenjima. U sadržaju psihološke teorije fašizma, ideologije fašizma i karaktera nosilaca fašizma, postoji srodnost, jer je od toga potekao zločin", naglašava Dizdarević. 

Podsjeća da je komandant Aušvica Heinrich Himmler, koji je dobio zadatak da u što kraćem roku ubije što više Jevreja, stalno razmišljao o tome. Nije ga zanimao čovjek, nego broj, koliko može u kratkom momentu da ubije ljudi, ništa ga više nije zanimalo. 

"To je ta psihologija koja je nerazumljiva, neshvatljiva nama običnim ljudima,  iako je1945. rečeno „nikad više“ to se ponovilo ovdje. To znači da fašizam i dalje postoji, da postoji bar u latentnoj prisutnosti ljudi, jer vidimo da traži prostore, što znači da on živi i da je to opasnost koje moramo biti svjesni i oprezni", naglasio je Dizdarević. 

Tribinu prati i prigodna izložba koja govori o logoru u Aušvicu  pod nazivom Od Bosne do Auschwitza. 

Aušvic je bio najveći nacistički logor za masovno uništenje stanovništva. Nalazio se u južnoj Poljskoj, 40 km zapadno od Krakova i 28 km od Varšave. Ime je dobio po obližnjem selu Osvjenčim (njem. Auschwitz). U koncentracioni logor Aušvic ukupno je deportovano 1,3 miliona ljudi iz raznih dijelova Evrope. Od tog broja ovdje ih je pobijeno 1,1 milion, od toga milion Jevreja. Većina žrtava je ubijena odmah po prispjeću u logor u gasnim komorama Aušvica II u kojima je korišten gas ciklon B. Ostali su umrli od sistemskog izgladnjivanja, prinudnog rada, nekontroliranih epidemija, u egzekucijama strijeljanjem, medicinskim eksperimentima.