Bh. biskupi: 'Rat u našoj zemlji još nije prestao'
Biskupi Biskupske konferencije BiH, nakon
održavanja svog 57. redovnog zasjedanja (20. i 21. marta) u Mostaru,
uputili su apel cjelokupnoj bh. javnosti i međunarodnoj zajednici.
„Svjesni kroz kakve su nevolje prošli i s kakvim se sve poteškoćama susreću, članovima Katoličke crkve, ali i
tolikim drugima u Bosni i Hercegovini koji su proživjeli i proživljavaju slične
poteškoće i nedaće, izražavamo svoje poštovanje i divljenje što nisu izgubili ljubav prema svojoj domovini
Bosni i Hercegovini i spremnost da u njoj zajedno žive.
Želimo vama katolicima zajamčiti da ćemo, kao vaši pastiri, zajedno sa
svećenicima, redovnicima i redovnicama, biti i ubuduće potpora u okviru svojih
nadležnosti i mogućnosti. Također želimo
pomagati i svima drugima s kojima dijelimo ovaj dio kugle zemaljske na
kojem, po Božjem promislu, skupa živimo.
Nedavna donatorska konferencija, kao
i gotovo sva nastojanja većine domaćih i svjetskih predstavnika centara moći od
Daytona do danas, pokrenuta je s ciljem cementiranja
nepravde postignute ratnim osvajanjima i progonima drugih i drukčijih te
utvrđivanja etnički što „čistijih prostora“.
Naime, ova konferencija svojim donacijama i svojim načinom dodjele sredstavaizjednačava one koji su došli na tuđe i
one koji su prognani sa svoga. Unatoč tome i upravo zbog toga, želja nam je
probuditi i ohrabriti sve pozitivne snage, kojih ima i u Bosni i Hercegovini
ali i izvan nje, kako bi što veći dio doniranih sredstava bio namijenjen prije
svega onima koji su već izrazili spremnost
vratiti se tamo odakle su prognani i kako bi, posebno kada je o katolicima
riječ, napokon započeo njihov istinski proces povratka na svoje.
Krajnje je vrijeme da najodgovorniji politički dužnosnici u ovoj zemlji, domaći
i međunarodi, prijeđu s riječi na djela
i omoguće svima kojih se to tiče održivi povratak što uključuje ravnopravnost,
sigurnost, radna mjesta i život dostojan čovjeka.
Budući da je svaki čovjek društveno biće,
dobro pojedinca i dobro zajednice ovisi jedno o drugome. Zajednica je dužna
brinuti da svaki njezin član ima pristup svim osnovnim ljudskim pravima i
slobodama, da ima pravo na svoj
identitet, na svoj rodni kraj, svoju imovinu, zaposlenje, na pravednu
plaću, na ishranu i odjeću, na obrazovanje, na mogućnost osnivanja vlastite
obitelji, na slobodu vjere i savjesti, na zaštićenost dobrog glasa itd.
Međutim, učinkovitost svake zajednice
ovisi o konstruktivnim i zauzetim pojedincima. Zato potičemo svakog da, u
okviru svojih nadležnosti i mogućnosti, doprinese
ozdravljenju i boljitku bosanskoherecegovačkog društva.
Svjedoci smo svih poratnih godina da stotine tisuća naših sunarodnjaka i
sugrađana nema, nažalost, mnoga od neupitnih temeljnih ljudskih prava i sloboda, jer im dosadašnje unutarnje
uređenje i vođenje naše zemlje to onemogućuje. Zato su nužne što skorije temeljite promjene u
stavovima mnogih pojedinaca u našoj zemlji kao i temeljite društvene promjene,
ali ne onakve kakve se, opet sa strane međunaordne zajednice, ovih mjeseci
najavljuju i kojih se pribojavamo.
S tugom moramo i ovaj put ustvrditi da rat u našoj zemlji još nije prestao, nego se i dalje vodi na
drukčiji način. Kao vjernici bili smo i jesmo svjesni da se moramo zalagati za
pravedni i trajni mir. A mir je više
nego odsutnost oružanih sukoba ili zapovijed jačega. Mir zahtijeva istinu,
sigurnost, poštovanje, pravednost, praštanje, pomirenje, solidarnost, ljubav.
Tko krši i niječe prava pojedinaca ili naroda, taj čini zločin. Tko se
suprotstavlja zločinačkim odredbama, taj zaslužuje najveće priznanje i podršku.
Općenito je poznata tragična činjenica da je katolicima, koji su uglavnom Hrvati - zajedno s mnogim drugim našim
sugrađanima, pripadnicima drugih naroda, nacionalnih manjina i vjerskih
zajednica u našoj zemlji tijekom svih ratnih i poratnih godina učinjena ogromna, nepopravljiva nepravda. Pred vihorom
razaranja i zločina skoro polovica cjelokupne katoličke populacije bila je prisiljena napustiti svoje domove, župe
i svoju višestoljetnu djedovinu.
Određene političke i društvene strukture mnogima od njih sve ove godine, ne
samo da nisu omogućile ponovno se
vratiti, nego su im na razne načine to onemogućavali i danas im još uvijek
onemogućuju. A u mnogim slučajevima vodi se takva politika, osobito ekonomska,
da se i one katolike, koji su do sada uspjeli ostati u zemlji, prisiljava da je napuste.
Teško se oteti dojmu da je nakana nekih utjecajnih političkih moćnika iskorjenjivanje katolika s velikog područja
njihove domovine, osobito sjevernog, sjeverozapadnog i srednjeg dijela Bosne i
Hercegovine. S druge strane, nesporna je činjenica da su s tim obespravljenim
ljudima – prognanicima bili cijelo vrijeme njihovi svećenici potpomognuti
brojnim ljudima dobre volje, dijeleći s njima njihov teški životni jad i
bodreći ih da ne posustanu u vjeri u
Boga i u vlastitom nastojanju oko ispravljanja velike nepravde koja im je
nanesena. Svećenicima odajemo priznanje, a dobročiniteljima ponovno izražavamo
svoju iskrenu zahvalnost.
Početkom ove godine, nakon mnogobrojnih i učestalih intervencija nas biskupa i predstavnika Svete Stolice, konačno
postoje naznake da je od strane nekih državnih i političkih struktura,
uključujući i utjecajne međunarodne čimbenike, još jednom izražena načelna
spremnost da se i prognanim katolicima politički, pravno i materijalno omogući održiv povratak u njihova
mjesta i župe.
Podržavamo tu spremnost nadležnih domaćih institucija i međunarodnih
organizacija. Očekujemo da će zajedno uspjeti napraviti učinkovitu strategiju za obnavljanje domova,
gospodarstava i infrastrukture za održiv povratak svih koji to žele, pa tako i
za povratnike katolike, i tu strategiju doista odlučno provoditi u djelo.
To se odnosi osobito na mnoge općine u srednjoj Bosni, a pogotovo na općine
sjeverne i sjeverozapadne Bosne, iz kojih je protjerano oko 95% svih tamošnjih katolika. A budući da im nije
omogućen povratak, danas ih tamo ima jedva 5% od predratnog broja.
U ime prognanih katolika Hrvata apeliramo
na sadašnje službene političke predstavnike hrvatskog naroda u Bosni i
Hercegovini i na Vladu Republike Hrvatske da konačno počnu odlučno i
djelotvorno ispravljati velike nepravde. Apeliramo također na međunarodne
predstavnika kao i na sve predstavnike domaće vlasti na svim razinama da u duhu
pravednosti omoguće ravnopravnost i svim onim preostalim katolicima pri zapošljavanju i mogućnosti da žive
u svom rodnom kraju od vlastitog rada.
Potičemo sve vas, članove naših biskupijskih zajednica na međusobnu solidarnost, te na pojačan život iz vjere protkan pouzdanjem
u Božju providnost, molitvom zahvaljivanja i prošnje Bogu po zagovoru Presvete
Bogorodice i naših nebeskih zaštitnika. Pravi kršćani neće očajavati niti
bježati od životnih izazova i teškoća, nego će biti ispunjeni kršćanskom nadom i kršćanskim pogledom i na svoj osobni
život i na druge ljude oko sebe i otvoreni za kršćansku, djelotvornu ljubav
prema svima. U potpisu ovoga apela stoji: Vaši biskupi.“
Biskupskom konferencijom predsjedao je biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, a učestvovali su svi
članovi Biskupske konferencije. Biskup križevački mons. Nikola Kekić učestvovao je u svojstvu delegata Hrvatske biskupske
konferencije, ali i kao pastir grkokatoličke zajednice u Bosni i Hercegovini.
Izraze bratskog zajedništva članova Talijanske biskupske konferencije prenio je
njihov delegat mons. Sebastiano Dho,
penzionisani biskup Albe.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.