Analiza magazina Time iz 1980. o raspadu SFRJ

„Dirljiv događaj i pitanje – ko, ili šta, će zamijeniti njega“, riječi su kojima novinar Timea uvodi tekst. Nakon detaljnog opisa posljednjeg pozdrava Jugoslavena s predsjednikom, te sahrane kojoj su prisustvovali skoro svi veći svjetski moćnici toga doba (prenosi se Tanjugova ocjena da je događaj zapravo samit čovječanstva), ističe se kako je je jedan od rijetkih koji su odsustvovali bio predsjednik SAD-a Jimmy Carter.

Rusi i Kinezi

„Odlukom koja je začudila saveznike na Zapadu i ozlovoljila pojedine Jugoslovene, Predsjednik (SAD) je ostao kući i poslao je delegaciju predvođenu potpredsjednikom Walterom Mondaleom.“

Najviše medijske pažnje dobio je prvi u Sovjeta Leonid Brezhnev – Moskva, naime, nije gubila vrijeme da odobrovolji post-Titovu vladu. Uoči ukopa, Brezhnev i ostatak delegacije sjeli su sa dva, slabo znana muškarca koja su automatski naslijedila Tita na dvije pozicije, dalje piše Time. Radilo se o lideru Komunističke partije Stevanu Doronjskom i predsjedniku države Lazaru Koliševskom.

Bio je to 'topao sastanak komrada', opisuje susret ruski Tass. Slično je postupila i Kina, čiji se prvi čovjek Vlade Hua Guofeng pojavio na sahrani u Beogradu (iako je Kina, za vrijeme Mao Tse-tunga, osuđivala Titov revizionizam), gdje je hvalio Titovo zalaganje za 'revoluciju proleterijata'. Guofeng i Brezhnev na događaju nisu razmijenili ni riječi.

„No, nakon što su ceremonija i ukop bili gotovi, neizbježno pitanje ostalo je visiti u zraku: Nakon Tita, šta? Mjesecima već su vođe Zapada jedva prikrivali svoj nemir zbog moguće nestabilnosti koja može pratiti Titovu smrt, a što bi moglo inspirisati Sovjete da preuzmu kontrolu 'satelita' koji je pobjegao orbiti Moskve (...)"

"I tu, dok je Tito ležao na odru, kabasta mašinerija nasljednika koje je odabrao da provede mirnu tranziciju, počela je raditi.“

Prijetnja iznutra

Time nastavlja analizirati potencijalne nasljednike, no navodi da se bez obzira na njihov rivalitet, ne očekuje da dođe do ideološkog ili osnovno-političkog sukoba. „Oni su Titovi lojalisti, posvećeni njegovim osnovnim principima: federalni politički sistem da se očuva nacionalno jedinstvo Jugoslavije, jedinstven sistem radnika i samoupravljanja (...) i striktno odmicanje između Istoka i Zapada.“

No, ističe se kako ozbiljna prijetnja Jugoslaviji upravo može doći iznutra. Zemlja je zakrpljena od šest nacionalističkih republika, plus dvije tzv. autonomne pokrajine – koje imaju svoje jezike, religije i kulturu. Navodi se kako bi Sovjeti mogli iskoristiti tradicionalno neprijateljstvo između Srba i Hrvata, koji zajedno čine 60 posto od ukupnog broja (22 miliona) Jugoslovena.

Kao sljedeći potencijalan problem, Time navodi Kosovo, najsiromašniju regiju Jugoslavije, gdje se stvaraju brzorastuće frakcije Srba i Albanaca. Prije dva mjeseca je 50 Albanaca na Kosovu optuženo za pokušaj stvaranja političkih nemira. „Ovo bi moglo poslužiti kao predtekst za Sovjete da 'zamijese' nemire u Jugoslaviji, baš kao što bi Bugari mogli postavljati zahtjeve za Makedoniju.

Također, nejednaka ekonomija zemlje mogla bi raditi i za i protiv stabilnosti države. Sa jedne strane, industrijske i urbane transformacije koje je skovao Tito imale su kohezijski uticaj.

Ko će ga zamijeniti?

Ljudi se koncentrišu na bolji standard življenja, a ne na mržnju komšija, poručio je jedan zapadni diplomata stacioniran u Beograda. Međutim, taj ekonomski zaokret ka dole mogao bi probuditi, upozorio je Time, animozitete između, recimo, razvijene Slovenije i manje razvijenog Kosova. Rast nezaposlenosti i inflacije, smanjenje produktivnosti, a nevjerovatno povećanje radničkih plata... sve su to činjenice koje za novinara Timea ne vode ka dobrom.

„Na jugoslovenskim čelnicima je to da osiguraju budućnost države. Oni svi imaju efektivne poluge moći u svojim rukama, uključujući i odanost vojske. Poduzeli su, čini se, sve što je moguće kako bi se spriječili prevrati. Ali jedno pitanje progoni: Ko ili šta bi moglo zamijeniti moćnu Titovu ličnost? Upravo će odgovor na to pitanje odrediti budućnost Jugoslavije, a, moguće, i izgled Evrope u godinama koje dolaze.“