Advokat Samir Čengić: Ustavni sud potvrdio pravo na takse, ali nije dao općinama odriješene ruke

0
Radiosarajevo.ba
Advokat Samir Čengić: Ustavni sud potvrdio pravo na takse, ali nije dao općinama odriješene ruke

Posljednjih dana u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovno je aktuelno pitanje uvođenja komunalnih taksi za korištenje poslovnih prostora u kojima se priređuju igre na sreću, a sve nakon objave Mišljenja Ustavnog suda FBiH, u kojem je Sud iznio stav da propisivanje komunalne takse za korištenje aparata za posebne igre na sreću nije u skladu s Ustavom FBiH, a da propisivanje komunalne takse za poslovne prostore u kojima se priređuju klasične i posebne igre na sreću nije u suprotnosti s Ustavom FBiH u odnosu na pitanje da li je time narušen princip zabrane dvostrukog oporezivanja.

Upravo ovaj posljednji dio, tj. stav Ustavnog suda FBiH da propisivanje komunalne takse za poslovne prostore u kojima se priređuju klasične i posebne igre na sreću nije u suprotnosti s Ustavom FBiH u odnosu na princip dvostrukog oporezivanja, pojedini gradovi i općine, kao što su Stari Grad Sarajevo, Bihać i Travnik, predstavili su kao značajnu pobjedu u sporu s kladionicama te najavili korištenje te prilike za uvođenje, odnosno povećanje nameta kladionicama.

Tim povodom razgovarali smo sa sarajevskim advokatom Samirom Čengićem, koji se već dugi niz godina aktivno bavi ustavnim pravom i upravnim postupcima u FBiH.

Gospodine Čengić, šta tačno znači ovo posljednje Mišljenje Ustavnog suda FBiH i je li to pobjeda gradova i općina protiv kladionica?

Prvo je važno javnosti objasniti šta je Ustavni sud FBiH doista rekao, a šta mu se posljednjih dana netačno pripisuje da je rekao. Razlika je vrlo velika. Naime, Ustavni sud nije utvrdio da su odluke o komunalnim taksama Grada Bihaća ili Općine Stari Grad Sarajevo ustavne, niti je potvrdio da su iznosi tih komunalnih taksi opravdani, niti je općinama i gradovima dao neograničeno pravo da uvode i povećavaju takse priređivačima igara na sreću.

Sud je samo odgovorio na pitanje koje mu je postavio federalni ministar finansija: predstavljaju li takse na poslovne prostore dvostruko oporezivanje u smislu Ustava? Budući da se Zakon o igrama na sreću ne bavi komunalnim taksama, nego propisuje direktne poreze i naknade, Sud je dao mišljenje da ti nameti u smislu Ustava FBiH ne predstavljaju dvostruko oporezivanje.

Ali Sud uopće nije razmatrao konkretne odluke o komunalnim taksama i zato ovo predstavljanje Mišljenja Ustavnog suda FBiH kao pobjede protiv kladionica dovodi javnost u veliku zabludu. Konkretne općinske i gradske odluke o komunalnim taksama razmatraju se u posebnim postupcima ocjene ustavnosti, a praksa Ustavnog suda FBiH u više desetaka predmeta jasno i nedvosmisleno ukazuje na to da svaka donesena odluka lokalne zajednice mora počivati na materijalnom propisu, tj. zakonu, da bi bila zakonita te ne smije uskratiti ustavom zagarantovana prava na jednakost pred zakonom i pravo na imovinu.

Zakon o pripadnosti javnih prihoda u FBiH i Zakon o principima lokalne samouprave u FBiH procesni su, a ne materijalni propisi, te pozivanje na njih kao temelj za donošenje ovakvih općinskih i gradskih odluka nužno čini te odluke nezakonitim.

Znači li to da bi sve ove odluke o komunalnim taksama za korištenje poslovnih prostora za igre na sreću koje se donose u posljednje vrijeme mogle biti proglašene neustavnim pred Ustavnim sudom? Možete li to jednostavnim riječima objasniti čitateljima?

Odluke o komunalnim taksama koje kao kriterij za propisivanje iznosa uzimaju vrstu djelatnosti teško mogu proći pred Ustavnim sudom FBiH kada budu predmet razmatranja, iz jednostavnog razloga što nisu u skladu s Ustavom FBiH i krše osnovno pravo na jednakost.

Pokušat ću to objasniti jednostavnim primjerom. Zamislite da općine i gradovi kažu da imaju pravo naplaćivati parking na svom teritoriju. I Ustavni sud FBiH im mišljenjem potvrdi da doista imaju to pravo. A onda općine i gradovi krenu određivati cijenu parkinga po satu onako kako im se ko sviđa. Pa je nekome cijena sata 3 KM, nekome 10 KM, a nekome 20.000 KM. To jednostavno nije moguće jer Ustav FBiH kaže da smo svi jednaki pred zakonom i takva odredba će uvijek pasti pred Ustavnim sudom. Jer ti možda imaš pravo nešto naplaćivati, ali iznosi moraju biti isti za sve i vrsta djelatnosti ne može biti kriterij za različite iznose. To je upravo prethodno navedeno uskraćivanje ustavnog prava na jednakost svih lica pred zakonom.

Je li to Vaš lični stav ili Vaše mišljenje na temelju sudske prakse?

Prije svega, ovo o čemu govorim su ustavne odredbe i sudska praksa. Postoji jako puno presuda Ustavnog suda FBiH o ovom pitanju.

Pri tome se ne osporava pravo općina i gradova na vlastite prihode. Međutim, to pravo mora imati jasne granice. Djelatnost igara na sreću regulisana je Zakonom o igrama na sreću, u kojem su jasno propisani porezi i naknade koje priređivači plaćaju. Priređivači igara na sreću pod isključivom su nadležnošću Federacije BiH.

Općine i gradovi ne mogu preuzimati nadležnost Federacije BiH te samostalno izmišljati nove poreze i određivati njihove iznose prema vlastitim potrebama ili prema tome koliko je neka djelatnost popularna ili nije popularna u javnosti.

Već godinama su komunalne takse predmet spora između gradova i općina, s jedne strane, te kladionica, s druge strane. Iako su se kroz godine mijenjali samo nazivi i iznosi komunalnih taksi, zajedničko im je to da su padale pred Ustavnim sudom. Brojne općine, kao što su Hadžići, Posušje, Breza, Ilidža, Kakanj, Visoko i druge, morale su kladionicama vratiti novac s kamatama. Ovo što sada imamo kao komunalnu taksu za korištenje poslovnog prostora za igre na sreću samo je još jedno novo ime s istim neustavnim kriterijem vrste djelatnosti, što na Ustavnom sudu ne prolazi jer krši Ustav FBiH.

Zašto su kladionicama sporni ovi iznosi od 20.000 KM, 30.000 KM ili 50.000 KM godišnje?

Glavni razlog je taj što je takav pristup neustavan. Kao što je već naglašeno, Ustav FBiH svim licima garantuje jednakost pred zakonom. Ako unutar iste zone, ulaz do ulaza, imate kladionicu i kafić, ne možete kladionici naplatiti 50.000 KM, a kafiću 300 KM. To Ustav FBiH ne dopušta i normalno je da se priređivači igara na sreću bore za svoje Ustavom zagarantovano pravo na jednakost. I priređivači igara na sreću imaju naknade koje im je propisao Zakon o igrama na sreću kao lex specialis, te ostale troškove, počevši od plaća radnika, zakupa poslovnih prostora, režija, softverskih troškova itd., pa je logično i to da brojna uplatna mjesta ne bi mogla finansijski podnijeti dodatni godišnji trošak od nekoliko desetina hiljada maraka za komunalne takse, koje još uz to nisu u skladu s Ustavom.

Predstavnici lokalnih vlasti često kao argument u korist ovakvih komunalnih taksi navode zaštitu djece i mladih te borbu protiv ovisnosti. Kako to komentarišete?

Zaštita djece i mladih, kao i borba protiv svih ovisnosti, treba biti prioritet svih nas i tu nema mjesta nikakvoj dilemi. Međutim, doista ne vidim kako će u tom smislu pomoći činjenica da je neki grad ili općina od kladionice naplatila 20.000 KM ili 30.000 KM komunalne takse. Maloljetnicima je ionako već zabranjeno učestvovanje u igrama na sreću i pristup tim objektima. Potrebno je pooštriti nadzor i kontrolisati primjenu zakonskih ograničenja. Na taj način se istinski sprečava maloljetničko učestvovanje u igrama na sreću.

S druge strane, kada bi ovakav pristup donošenju komunalnih taksi usvojile sve općine i kada bi ti iznosi doista bili primijenjeni, došlo bi do otvaranja prostora za širenje crnog tržišta, koje je potpuno bez nadzora i gdje nikakva kontrola maloljetničkog kockanja nije moguća.

Kako ovakve okolnosti utječu na pravnu sigurnost poslovanja u BiH?

Izrazito nepovoljno. I ovo se ne tiče samo priređivača igara na sreću. Svaki privrednik koji ulaže svoj novac, zapošljava ljude i planira poslovanje želi raditi u okruženju u kojem ima pravnu stabilnost, u kojem može planirati koje obaveze i namete ima te na temelju kojih kriterija se te okolnosti mogu mijenjati. Vi sada imate situaciju u industriji igara na sreću da Federacija BiH priređivačima izdaje licence, naplaćuje ih, oni na temelju toga zapošljavaju radnike i plaćaju ih, a u isto vrijeme niži nivoi vlasti, gradovi i općine, donose katastrofalne namete i tjeraju priređivače na zatvaranje. Danas su to priređivači igara na sreću, a sutra može biti i neka druga djelatnost, zavisno od toga koja se tada ne svidi pojedincima u lokalnim vlastima. To nisu normalne poslovne okolnosti i to se ne može ničim opravdati.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (0)

/ Najnovije

Podijeli članak