Legendarni ski-skakač Jens Weissflog za Radiosarajevo.ba: 'Igre u Sarajevu bile su najuzbudljivije'

Jedno od najuzbudljivijih takmičenja na sarajevskim Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine odvijalo se u skijaškim skokovima.

Obilježila ga je velika borba Nijemca Jensa Weissfloga i Finca Mattija Nykanena. Obojica su iz te borbe izašla s po dvije medalje – zlatnog i srebrnog sjaja. Weissflog je slavio na maloj, a Nykanen na velikoj skakaonici, završivši jedan iza drugog.

Rivalstvo s Nykanenom

Tačno na 40. godišnjicu od svog trijumfa na Igmanu, legendarni Weissflog (59) je govorio za portal Radiosarajevo.ba.

"Olimpijske igre u Sarajevu bile su moje prve. Bio sam vrlo mlad u to vrijeme. Imao sam 19 godina i bilo je zaista uzbudljivo. Posebno zato što ste u Olimpijskom selu mogli sresti mnoge sportiste iz svih zemalja koje ste do tada poznavali samo s televizije. Prve Olimpijske igre uvijek su najuzbudljivije. Naravno, i zbog toga što su bile uspješne za mene", rekao je Weissflog za Radiosarajevo.ba.

Potom je detaljnije opisao svoju veliku borbu i rivalstvo s Nykanenom, koje se vodilo kroz cijelu tu sezonu.

"Takmičenja su se održavala na planini Igman. Već sam poznavao skakaonice jer smo godinu dana prije tamo imali Svjetski kup. Na početku takmičenja bilo je vjerovatno 50.000 gledalaca. S obzirom da je lokalni heroj Primož Ulaga zbog kratkog skoka u prvom krugu ostao bez šanse da osvoji medalju, mnogi su otišli kući. Ali naravno, mnogo ljudi je ostalo da gleda finale", prisjetio se Weissflog i nastavio:

"Sjećam se da je takmičenje na maloj skakaonici stalno prekidano zbog vjetra i velikog snijega. Staza za start je bila nevjerovatno ledena i imali smo problema čak i sa spuštanjem. To je učinilo skakanje sa skakaonice vrlo teškim".

Na kraju su i jedan i drugi mogli biti zadovoljni, s obzirom da su osvojili po dvije medalje, a Weissflog smatra kako su one pravedno podijeljenje.

"Nykanen je bio u vodstvu nakon prvog skoka. Ali u finalu sam skočio dalje i postao olimpijski prvak. On je pobijedio na velikoj skakaonici, a ja sam bio drugi. Zlatne i srebrne medalje su bile pravedno podijeljene. Te sezone, kao i mnogih drugih godina, on je bio moj najveći konkurent. Ali to je bila normalna sportska konkurencija".

Otkrio nam je i kako je provodio vrijeme u Sarajevu.

"Kao sportista, imate vrlo malo vremena za razgledanje. Većinu vremena provodili smo trenirajući na skakaonici i obavljajući druge treninge. Veći dio slobodnog vremena provodili smo u Olimpijskom selu, tako da nismo stigli upoznati Sarajevo. Zapravo, bio sam van Olimpijskog sela samo za ceremonije dodjele nagrada".

Posjeta Sarajevu

Weissflog se vratio u Sarajevo već naredne godine, ali poslije toga više nije dolazio. Ipak, obećao je da će jednom ponovo doći.

"Bio sam tamo 1985., godinu dana nakon Olimpijade, na ljetnom takmičenju. Uspio sam i tu da pobijedim. Nažalost, nisam imao priliku da posjetim Sarajevo nakon toga. Bio sam samo jednom na aerodromu tokom jednog presjedanja devedesetih godina", rekao je Weissflog i dodao:

"Vrlo je tužno ono što se dogodilo u ratu. Pogotovo kada pomislimo da se nekoliko godina ranije omladina svijeta okupila na sportskim takmičenjima. I Olimpijske igre također trebaju biti mirno razumijevanje između naroda. Nažalost, ova ideja često ne može biti ostvarena. Definitivno ću opet putovati tamo".

Njegovu karijeru obilježile su dvije godine, ali je 1984. bila posebna.

"Mogu reći da je 1984. bila moja najuspješnija godina. Mislim da možete vrlo dobro uporediti 1984. i 1994. godinu. U obje sam postao olimpijski prvak i imao jake konkurente. 1984. bio je to Matti Nykanen iz Finske, a 1994. Espen Bredesen iz Norveške. U obje godine borba nije bila ograničena samo na Olimpijske igre, već od prvog do posljednjeg takmičenja", dodao je Weissflog za Radiosarajevo.ba.

Weissflog se smatra jednim od najboljih ski-skakača u historiji. Osim tri olimpijska zlata i jednog srebra, dva puta je bio svjetski prvak.

Četiri puta je osvajao turneju Četiri skakaonice, a uspješniji od njega na tom polju je jedino Finac Janne Ahonen s pet titula.

Poslije karijere postao je uspješan ugostitelj, a vlasnik je hotela i restorana u Oberwiesenthalu.