Edin Branković o putu i dolasku na Olimpijadu mladih

Piše: Edin Branković za Radiosarajevo.ba

Prije svitanja... Šest sati u jutro. 10. Januar 2012 tim Prvih omladinskih igara ubacuje posljednje skije u kombije, pozdravlja se se roditeljima, trenerima, zatvaraju vrata, mašu i polaze na Put. Snijeg, klizav kolovoz, i put dug jedanaest sati je počeo. U Innsbrucku se počinje pisati historija prvih Igara za mlade, a urezani u nju kao sudionici ovog događaja su takmičari: Nađa Zvizdić,  Marko Šljivić (alpsko skijanje), Goran Košarac (ski trčanje), Kerim Čatal (sankanje). Treneri: Mirza Nezirović, Dragan Jeftović i Senad Omanović; šef misije generalni sekretar OKBiH Said Fazlagić i moja malenkost mladi ambasador OI. Također u kratku posjetu Olimpijskom timu BiH doći će i predsjedništvo OKBiH Izet Rađo, Marijan Kvesić, Siniša Kisić.

Metar po metar duge vožnje od oko 1000km... Muzika 70ih, 80ih, 90ih se smjenjuje. Dva kombija i jedan automobil voze u pravcu Innsbrucka. Razgovaram se Senadom jer nas dvojica smo u autu, a ostali su u dva kombija. Hrolonoška priča o olimpijadama na kojima je učestvovao. Kasnije, priče olimpijskog duha, borbe za ostvarivanje norme za OI slušam i od trenera Dragana i Mirze. Zatim, opet svi zajedno osjetimo "to nešto" po dolasku u Innsbrucku i Olimpijsko selo.

Nekako, do sada su mi rečenice zvučale možda isprekidano, ali djeluje da je tako najbolje jer svako zadubljivanje na jednu tačku u putu vodilo bi drugoj temi jer sjetimo se kako je kada čovjek sjedi u vozilu i sjetimo se misli koje nadlijeću iznad, a fizički on u stanju mirovanja i podesan za prihvatanje misli. Također svako zadubljivanje bi nas odvelo u drugom smjeru, zaveo bi nas ritam 70ih, 80.ih, 90.ih i ko zna kad bi stigao napisati kako je na Olimpijadi... Tačnije danima pred Olimpijadu jer, otvaranje je večeras (13.1.).

Više manje Innsbruck nam je svima poznat, što sa takmičenja, što sa priprema. Grad koji po treći put ugoštava Olimpijske Igre. Ovaj, treći put je prva Olimpijada za mlade. Odmah po dolasku u grad nalazimo put do Olimpijskog sela u kojem smo smješteni, brzi check in i procedura akreditovanja. Velika organizacija se već nazire, kontrolni pultevi na ulazu, u Selo se mogu unijeti samo 'čiste stvari', sportska oprema. Sve ostalo i alkohol, kako ih jednom engleskom rječju nazivaju Hazards, su zabranjeni.

Nakon kontrole, noseći, vukući torbe uz pratnju atašea smještamo se u apartmane.  Cijeli kompleks Olimpijskog sela sa apartmanima je namjenski izgrađen za Prve igre. Apartmani su uređeni i opremljeni 'jednostavnom' linijom interijera sa kapacitetom od  tri do šest kreveta. Uzimamo ključeve, ulazimo u sobe gdje nas na krevetima čekaju platnene torbe u kojima je sav matreijal upozvanja sa idejom Igrara. Na sedmom, smo spratu i počašćeni smo da imamo lijep pogled na samo Selo, grad Innsbruck kao i na lanac Alpa oko Innsbrucka...

Nakon brzog raspremanja, timski večeramo u Kongresnom centru u kojem inače tokom ručka prođe preko 2000 ljudi. Nakon večere se vraćamo u Selo i spremamo za spavanje i odmor koji su nam prijeko potrebni... Ovdje, svi zajedno, ostajemo narednih dvanaest dana.

O Selu....

Redovni, fizičko-sociološko konstruktivni dijelovi Olimpisjkih igara jesu Olimpijsko selo, transport, borilišta i mjesto susreta-seoski trg. Ali ono što se nekako od svega izdvaja jeste Olimpijsko selo . Interesantna je suština naziva "selo" i sam pojam njegove najbolje pogodnosti u ovom slučaju. Ono što jeste očito ovih dana jeste da je na jednom mjestu preko 60 zemalja učesnica. Svi učesnici zajedno dijele salu za doručak početkom dana, susreću i pozdravljaju se univerzalnim jezicima i osmijehom, razmjenjuju značke i upoznavaju se...

Selo predstavlja jedan sistem za koji već rekosmo važi tačna definicija kao i šta se smije unijeti. To je pravilo, izuzetaka uvijek ima, ali suština se ne mijenja što potvrđuje i postavljanje zastava na balkonima, prozorima čiji cilj u biti nije nadmetanja nego svjesnost razlika koje se u pravoj suštini potpuno razumiju i razlika koje zajedno trebaju pronaći način sporazumjevanja. Nekako, baš cijelo selo podsjeća na paletu duginih boja poredanih i rapoređenih u krug a zatim zarotiranih čime se sve boje se stapaju u bijelu.

Tako svaki dan počinje i završava u Selu, a svaki dan takmičari idu na borilišta i pripremaju se za samo takmičenje. Detaljnije o takmičenju i 'borbi' sam pisao u blogu 'O vrijednostima', a kako jedan Athlete Role Model reče: "Sport ide izvan granica takmičenja, materijalne dobiti i nadmoći".

p.s Večeras na defileu otvaranja zastavu BiH nosit će Kerim, koji i nastupa prvi, nakon njega respektivno nastupaju Goran, Nađa i Marko. Direktan prijenos bit će na telviziji ORF.