Vučko trail je pred vratima: Kako se spremiti za najljepšu utrku u BiH?

Treći po redu Vučko trail bit će održan 23. juna na Bjelašnici i Visočici, a za utrku se prijavilo već 400 takmičara iz 13 zemalja.

Takmičari će nastupiti na utrkama od 15, 39 i 60 kilometara. Staze od 39 i 60 kilometara su ITRA-point staze, što znači da oni koji sudjeluju na njima dobijaju poene Svjetske trail organizacije. Trka od 60 kilometara je takođe kvalifikaciona trka za najveću i najpoznatiju svjetsku trku - Ultra Trail du Mont Blanc (UTMB).

Uoči utrke razgovarali smo s Amilom Šunje-Rizvan, planirakom i trkačicom s velikim iskustvom na trail utrkama. 

"Priprema za trail ovisi od toga na koju se dužinu spremate da trčite. Kada su u pitanju neke osnove, najbolje je vježbati na terenu na kojem će se utrka i održati. Ne mora to biti nužno staza utrke, nego samo da to ne bude asfalt, nego da bude zemlja, šuma, makadam... Obavezno je pored trčanja raditi i vježbe snage i što više brda", kaže na početku razgovora za Radiosarajevo.ba Šunje-Rizvan.

Amila ističe i kako je ishrana uoči same utrke jako važna za svakog takmičara.

"S obzirom na to da ja trčim malo veće dužine ja onda jedem bukvalno sve što stignem. Ja lako gubim kile i nakon utrke od 60 kilometara znam izgubiti dva kilograma. Trudim se da prije utrke nabacim koju kilu, ali mi to ide malo teže. Ima jedan američki trener koji kaže da ugljikohidrate treba zaslužiti. S obzirom na itenzitete treninga koje imam kada bi isključila nešto iz ishrane ne bih mogla funkcionisati", ističe Šunje-Rizvan.

Ishrana na dan utrke je također važna, ali i prilikom same utrke, Amila ističe kako je to individualna odluka.

"To je vrlo individualna stvar. Kod traila je specifično to što postoje okrepne stanice, nakon određenog broja kilometara. Na njima se ne pije samo voda, nego se i jede. Vi morate naučiti svoj organizam da istovremeno trčite i varite. Šta kome "leži" da jede uči utrke je individualna stvar. Tokom treninga treba eksperimentisati i saznati kome koja hrana odgovara. Možeš biti u super formi, ali ako hrana ne odgovara to može pokvariti i rezultat, ali i dovesti do odustajanja. Meni konkretno odgovara sat i pol pred samu utrku da pojedem jaja i žitarice, ali ne mogu me dugo držati. Recimo meni ne odgovaraju mliječni proizvodi. Dakle ja doručkujem na dan utrke ili neku pastu, ili jaja. Međutim moram reći da je to vrlo individualna stvar", kaže Šunje-Rizvan.

Kad trkači završe u bolnici: Prednosti trčanja i neželjene posljedice

Mnogi zaboravljaju da je hidratacija izuzetno važna i to ne samo na dan utrke, nego i u danima prije utrke.

"Hidratacija je vrlo-vrlo važna. Hidratacija je ključna i bilo bi dobro početi nekoliko dana prije utrke sa hidriranjem organizma. Na dan utrke ne samo voda, nego i elektroliti. Vrlo je važno piti tekućinu tokom same utrke. Dakle ne samo kada ožednimo. Tada je već kasno", ističe Šunje-Rizvan.

Oprema u kojoj se trči jako je važna, prije svega obuća.

"Kada je oprema u pitanju ne smije se zaboraviti dobro raspoloženje. To je obavezno na dan utrke. Obuća je vrlo važna. Na trail se ne ide sa cestovnim tenama. To može da dovede do jako teških povreda. Prošle godine je padala kiša, to je normalno na planini i dosta je bilo takmičara u običnim tenama. Neke smo morali diskvalifikovati zbog obuće, jer na koncu sigurnost takmičara je na prvom mjestu", kaže Šunje-Rizvan.

Amila otkriva i zbog čega je trail utrka tako posebna i kako se razlikuje od cestovnih utrka.

"Spoj trčanja, prirode i druženja ne može ništa pokvariti, pa čak ni loše vrijeme. Trail je specifična disciplina. Recimo kod maratona ako pomognete trkaču kojem je loše, on će biti diskvalifikovan. Na trailu vi ste dužni pomoći trkaču kojem je loše. Dužni ste da čuvate prirodu. Jednokratne plastične čaše često su zabranjene kako bi se sačuvala priroda. Nekomercijala je sport, nema velikih novčanih nagrada kao na cestovnim trkama. Sve te pozitivne stvari ga čine nevjerovatnim i svi trebaju probati. Postoje različite dužine i 'time limit' je takav da možete doslovno prohodati. Vučko trail se izdvaja po ljepotama kroz koje se prolazi. Bjelašnica i Visočica su zaista prelijepe i moram pozvati sve da to probaju", ističe Šunje-Rizvan.