Olivera Jurić: Dizanje tegova mi je najveća radost

Tekst bez intervencija preuzimamo sa Manjine.ba, portala za sve manjinske i deprivilegirane skupine

Teška situacija u domaćem sportu nije pokolebala najbolju bosanskohercegovačku dizačicu tegova Oliveru Jurić da kroz svoju karijere postigne respektabilne rezultate. Kako kaže, sport joj je u životu sve, nedostatak prijeko potrebnog novca ne može je odvojiti od njene najveće ljubavi – dizanja tegova.

Kada je pred Olimpijske igre u Pekingu 2008. godine suspendovana zbog korištenja nedozvoljenih stimulativnih sredstava, rijetki su mogli pretpostaviti da će se uspješno vratiti sportu. No, Olivera je uspjela, a i danas, godinu dana nakon povratka, niže odlične rezultate.

''Za mene nikada nije bilo dileme. Nakon isteka četverogodišnje suspenzije, vratila sam se na borilišta jer živim za dizanje tegova'', govori Olivera Jurić na početku razgovora za Manjine.ba.

S nedostatkom adekvatne podrške od onih koji su dužni pomagati susreću se svi sportisti u našoj zemlji. Posebno je teško u manje popularnim sportovima.

Olivera Jurić rođena je u Mostaru 26. septembra 1984. godine. 

''Sada je sve mnogo bolje. Sretna sam jer nastupam. Nedavno sam na Evropskom prvenstvu u Albaniji osvojila šesto mjesto u teškoj kategoriji, a nastupala sam i na Mediteranskim igrama u Turskoj. Da bih otputovala na otputovala na ovo takmičenje, morala sam uplatiti 1.800 KM. Bez mnogo problema osvojila sam prvo mjesto na državnom prvenstvu u Konjicu, a dobru formu održavala sam nastupajući i na brojnim drugom takmičenjima s kojih sam uglavnom donosila prva mjesta'', dodaje naša sagovornica. 

Kako je biti dizačica tegova u Bosni i Hercegovini?

''Teško je! Ne samo u mom sportu već i u svim ostalim. Uvjeti su loši i nikoga ne treba čuditi kada naši najbolji sportisti odluče nastupati za druge zemlje. Kod nas se od sporta ne može živjeti. U Hrvatskoj dizačice tegova od države primaju stipendije, ovdje toga nema'', govori Olivera Jurić.

Bh. prvakinju u oktobru očekuje nastup na Svjetskom prvenstvu u Poljskoj.

''Nadam se da ću pronaći sredstva za put na svjetsku smotru. Radim svakodnevno i nadam se najboljem. Sport je moj život, sviđa mi se osjećaj kada dižem teret i do tri puta veći od moje tjelesne težine. Mislim da vrijeme za prave rezultate tek dolazi'', kaže na kraju razgovora najbolja bosanskohercegovačka dizačica tegova.