Ismail Barlov i Ismail Zulfić se spremaju za nove podvige: "Sve je moguće ako imate iskrenu želju"

Sjajni bosanskohercegovački paraplivači Ismail Barlov i Ismail Zulfić iz takmičenja u takmičenje pišu historiju i potvrđuju zašto ih smatraju najvećim sportskim nadama naše zemlje. Tako je bilo i na nedavnim Europskim paraolimpijskim igrama mladih (EPGY) u Istanbulu, odakle se ovaj talentovani dvojac predvođen trenerom Amelom Kapom vratio s čak devet medalja.

Sada je pred njima novi veliki izazov – nastup na Svjetskom seniorskom prvenstvu u Singapuru krajem septembra, za koje se vrijedno spremaju. Ekipa portala Radiosarajevo.ba ih je posjetila tokom treninga na Olimpijskom bazenu Otoka, i tom prilikom razgovarala s njima.

Medalja koja nedostaje

"Sve medalje se osvajaju na treningu. Na takmičenje samo odete i pokupite ih, ako ste dobro trenirali. Ako niste, onda nema ništa od toga", pojasnio je Kapo za portal Radiosarajevo.ba, a potom se osvrnuo na prethodno takmičenje i njegovo historijsko značenje.

"Ovo takmičenje iza nas je bilo specifično. To su Europske paraolimpijske igre mladih, gdje je naša zemlja nastupila prvi put u historiji. Tu su bile 33 zemlje u devet različitih sportova.

Speficično je bilo to što je ovo prvo takmičenje gdje se oni takmiče sa svojim godištima, nekom svojom generacijom. Sva ostala takmičenja su seniorska, a oni su praktički mlađi juniori. Itekako smo zadovoljni s tim rezultatima što su postigli", istakao je selektor paraplivačke reprezentacije BiH i trener PK SPID.

Barlov i Zulfić osvojili su tri medalje u apsolutnoj konkurenciji, te još šest u kategoriji mlađih juniora.

"Veoma smo zadovoljni kako je prošlo. Popravili smo skoro sve lične rekorde", kazao nam je Barlov.

Odmah po povratku iz Istanbula okrenuli su se Svjetskom prvenstvu, gdje im je želja kompletirati sve medalje s najvećih takmičenja.

"Svjetsko seniorsko prvenstvo se održava u Singapuru. Mi se volimo šaliti i reći da nam je ostala još ta medalja da je osvojimo. Ta i još jedna u Lignanu sa Svjetske serije i imamo sve medalje gdje smo nastupili.

Trenutno imamo europsku, paraolimpijsku i nedostaje nam ta svjetska da bi imali sve tri medalje s tri najveća takmičenja koja postoje. Nama su idoli reprezentativci Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci koji su osvojili dva olimpijska zlata, a u isto vrijeme su bili svjetski i europski prvaci. Tako da nam je cilj da za 10 godina postojanja kluba imamo sve tri velike medalje", naglasio je Kapo.

Svi se nadaju kako bi se to moglo dogoditi već u Singapuru. Međutim, oni su vrlo skromni.

"Trenutna rang lista pokazuje da oni u najgorem slučaju imaju finala. Nama je uvijek cilj da uđemo u finale, a tamo je sve moguće. Mnogo je faktora koji utječu na neki rezultat, između ostalog tu je i zdravlje, trenažni proces, pripreme, tempiranje forme... Možemo reći da nam je cilj da uđemo u finale, a ako već to napravimo, normalno da idemo na medalju", poručio je Kapo.

Veliki motiv daju im reprezentativci BiH u sjedećoj odbojci, koji su se s nedavnog EP-a iz Mađarske vratili s novom zlatnom medaljom.

"Baš sam imao priliku kad sam bio u Parizu na Paraolimpijskim igrama da budemo zajedno u selu. Išao sam na njihove utakmice, oni su dolazili na moje utrke. Bili su mi velika podrška i mnogo mi je značilo kad tako vrhunski sportsti dođu da me podrže. To mi je dalo motiv da ostvarim što bolji rezultat", rekao je Barlov.

Podrška i radost

Teško je pobrojati sve medalje i uspjehe koje su najbolji bh. paraplivači prethodno osvojili. Ipak, za Barlova je posebno srebro na prošlogodišnjim Paraolimpijskim igrama u Parizu (50 metara prsno).

"To je najveći rezultat ikada za Bosnu i Hercegovinu i moj lični rezultat. Mogu reći da mi je to najdraže takmičenje i najdraža medalja", kazao je Barlov koji je također bio zlatni na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu u Funchalu (50 metara prsno).

Zulfić ima zlato sa Svjetske serije u Lignanu 2024. (50 m leđno), a posebno značajan je njegov rezultat na Svjetskoj seriji u Berlinu, također prošle godine, gdje je oborio europski rekord star 22 godine (100 metara delfin).

"Imao sam taj rekord u Berlinu. Nisam to očekivao. Kada sam saznao da sam ga oborio, baš sam se osjećao sjajno", rekao je Zulfić.

Barlov i Zulfić su zbog svojih rezultata i uspjeha postali nacionalni heroji i poznate "face". Otkrili su nam kako se nose s popularnošću i da li im prija pažnja koju dobijaju.

"Baš mi je drago kad se vratim s takmičenja s nekom velikom medaljom i obradujem ljude, učinim ih ponosnim. Znači mi podrška i kad neko priđe da se slika, jer prije nego što smo se počeli baviti plivanjem, bilo je malo drugačijih pogleda. Sad poslije ovih velikih rezultata svi hoće da se slikaju", istakao je Barlov, a radostan zbog velike podrške je i Zulfić.

"U školi je super. Imam veoma dobre drugare. Kad idem na takmičenja uvijek me podrže. Vratim se s osmijehom. Sad kad sam se vratio iz Italije priredili su mi doček i to mi je vrlo značilo. Znači mi njihova podrška", poručio je Zulfić.

Osim što su imenjaci, oni su i najbolji prijatelji, a često se nazivaju braćom.

"Međusobno se podržavamo kad idemo na takmičenja. Baš znači imati nekog takvog kao što je on, da me podrži i olakša mi, da nemam tremu", kazao je Barlov, a sličnog razmišljanja je i Zulfić.

"Sad kad je bio u Parizu, iznenadio sam ga s dočekom. To mu je veoma značilo. U finalu je to odradio fantastično i obradovao nas sve", poručio je Zulfić.

Uspomena i motiv

Njihovo prijateljstvo, kao i sportski put, prikazani su u veoma inspirativnom i emotivnom filmu Leptiri bez krila autora Anela Džankovića.

"Iznenadio sam se kad sam vidio film i baš sam zadovoljan. Želim da se zahvalim Anelu koji je napravio tako dobar film i ostavio nama lijepe uspomene", kazao je Barlov, dok Kapo dodaje da taj film ima mnogo veći značaj.

"Nije to samo lijepa uspomena za njih dvojicu, to je generalno jedan veliki motivirajući film za ostatak naše populacije, prije svega osobe s invaliditetom, a tako i za djecu tipičnog razvoja. Jer kad vide s kakvim poteškoćama su se njih dvojica susreli od rođenja, samog okruženja i svih tih nekih otežavajućih okolnosti, uspjeli su da probiju te neke barijere i da pokažu da je u biti sve moguće ako imate neku iskrenu želju.

Kad može on bez ruku ili on koji se ne može praktički kretati samostalno na suhom, šta je razlog ili opravdanje za drugu djecu tipičnog razvoja, da li mogu nešto ili ne mogu. Mogu sve, ali samo treba imati želju", iskren je Kapo.

Sve to što su napravili i što rade je izuzetno teško zbog izostanka sistemske podrške.

"Jako je teško, s ozbirom na to da kod nas u Bosni i Hercegovini nema sistematsko rješenje vezano za sport. Imamo priliku vidjeti kako to funkcioniše u regiji, a da ne pričam u svijetu. Naše svako takmičenje iziskuje velike troškove, a mi predstavljamo našu zemlju u najboljem svjetlu.

Navest ću vam jedan primjer. Najbolji paraplivač u prošloj godini iz Brazila, osvojio je tri zlatne medalje u Parizu, i želi da dođe u Bosnu i Hercegovinu na pripreme. Sad probajte shvatiti koji mi marketing radimo za našu zemlju, a praktično nemamo mogućnosti i strepimo do zadnjeg dana da li ćemo otići na to takmičenje ili nećemo... Tako da je rješenje upravo taj zakon, da oni ne bi razmišljali da li će na takmičenje, nego da misle o tome da li će popraviti svoje vrijeme i predstave našu zemlju", jasan je Kapo.

Bez obzira na sve oni s ponosom nastavljaju predstavljati svoju državu, što za njih ima posebno značenje.

"Poseban je osjećaj kad osvojim medalju za svoju državu. Kad čujem svoju himnu to me učini ponosnim i bude mi baš drago zbog toga“, kazao je Barlov, a Zulfić se nadovezuje:

"Kad negdje odemo na veliko takmičenje i osvojimo medalju, najljepši je osjećaj vidjeti zastavu Bosne i Hercegovine."