Životna priča Zlatana Ibrahimovića: 'On je Bosanac, kao i ja, s dna kace'

Jedan je od najdugovječnijih i najkvalitetnijih napadača u historiji fudbala. Čovjek za kojega su godine samo broj. Niko u 42. godini nije igrao u tako velikom klubu.

Pa ipak, i za Zlatana Ibrahimovića došao je kraj. Nakon nedeljne pobjede nad Spezijom na San Siru u kojoj nije igrao i nakon što je Milan objavio da mu neće dati novi ugovor, Ibra je očiju punih suza objavio da je to to. Otišao je na koncu sezone u kojoj je igrao tek pet utakmica za rossonere i skupio 144 minute. Povrede su ipak odlučile da je bilo dosta.

A sve je počelo 1980-ih u Malmöu, gdje su se upoznali njegova majka Jurka, rođena Gravić, porijeklom iz zadarskoga zaleđa, i otac Šefik.

"Kad sam bio kod njih u Švedskoj, Zlatan je nabijao loptu u zgradu, među zgradama se igrao, vidio sam da u tome gušta", govorio je za 24sata Gojko Gravić (74), ujak proslavljenog fudbalera.

Gojko živi u Prkosu u zadarskom zaleđu, a tamo se rodila i Zlatanova majka Jurka. Ona je sa 17 godina otišla raditi vani, najprije u Njemačku.

"U Njemačkoj se udala za jednog Anića iz Kruševa, imaju dvije kćeri. Skupa su se preselili u Malmö, ali tamo su se rastali"kaže Gojko.

Jurka je na dalekom sjeveru 1977. godine upoznala bosanskog gastarbajtera, folk pjevača Šefika Ibrahimovića, koji je došao iz Bijeljine, kao i ona, trbuhom za kruhom, nakon što se rastao od svoje prve žene Slobodanke. U braku su dobili kćer Selmu, a zatim, 3. oktobra 1981. godine, i sina Zlatana. No ni brak između Zlatanovih roditelja nije dugo trajao...

Kad je Zlatan imao šest godina, došao je s majkom i ocem u zadarski kraj, a u isto vrijeme posjetili su i očevu rodnu Bijeljinu u Bosni i Hercegovini.

"Bio je baš pravi, strašno jak. Imao je šest godina, a izgledao kao da mu je najmanje deset. I svašta je htio raditi, pomagati, s traktorom i u polju, znatiželjan i brz", pričao je Gojko, koji je u licu neodoljivo podsjećao na planetarno popularnog švedskog golgetera.

"A nećete vjerovati, prije petnaestak godina radio sam na zadarskoj pijaci, trgovali smo voćem i povrćem... I neka dva čovjeka pričaju, jedan pita drugog ko je ovaj, a pokazuje na mene. Kaže mu drugi: ‘To ti je Gojko is Prkosa’, a ovaj mu odgovara: ‘Pa to je sigurno Zlatanov ujak'", pričao je Gojko kroz smijeh.

Zlatan je u braku s ekonomisticom Helenom Seger (50) i imaju dva sina, Maximiliana (14) i Vincenta (13). Dok je još bio dijete, u imigrantskom naselju Malmöa, na jugu Švedske, krao je bicikle. Bio je, kaže u biografiji, ekspert. fudbal mu je bio nametnuta solucija da provede dan, da ne vidi bešćutnu majku i pijanog oca Šefika.

"Provaljivao sam lokote. Postao sam pravi ekspert. Bum, bum - i bicikl je bio moj. Bio sam kradljivac bicikala. To je bio moj prvi posao. Bilo je podosta nevino. Ali ponekad bi stvar izmakla kontroli. Jednom sam, sav u crnom, u stilu Ramba, uzeo golema kliješta i ukrao vojni bicikl. To mi je donosilo uzbuđenje. Uživao sam! Da budem iskren, više se radilo o adrenalinu nego o biciklima", rekao je Ibrahimović, koji je u autobiografiji pisao o roditeljima.

"Jednom sam pao s krova i otrčao majci u zagrljaj, očekivao sam poljubac i toplu riječ. Umjesto toga dočekao me šamar i vika: ‘Glupi idiote, ubit ću te ako se još jednom budeš penjao na krov!’"

Ujak Gojko išao je i na utakmice Ibrahimovića.

"Gledao sam ga u Zagrebu na Hrvatska - Švedska i jednom u Italiji, kad je igrao za Ajax protiv Intera. Milina ga je gledati, igrači se odbijaju od njega koliko je jak. Naježio sam se, moram priznati", kaže Gojko.

"Nije im bilo lako tamo, Jurka je sama radila, kao čistačica... Nije se puno dolazilo. Pričali su mi naši ljudi iz Škabrnje koji su tamo živjeli da bi mu jedna gospođa, Šveđanka, davala sendvič ili štogod slatko kad mu je mater radila... I da joj je poslije, kad se proslavio, došao u posjet i donio ček, niko ne zna koliko novca, navodno jako puno. Nije je zaboravio, mislim da je odrastao u dobrog čovjeka", kaže.

Mnogi se pitaju kako je moguće da i dalje igra u ovakvoj formi. Za to su zaslužni balkanski mentalitet i snaga koji su ga krasili kroz cijelu karijeru, a Zlatan se toga nikada nije sramio.

Prije nekoliko godina objavio je fotografiju u društvu dede i napisao:

"Balkanski korijeni."

Majka i otac rano su se rastali pa je on, s trojicom braće i dvije sestre, ostao živjeti kod majke. Obitelj je živjela u siromaštvu, njegova majka je radila po cijele dane kako bi prehranila porodicu pa je zbog toga Zlatan svakodnevicu provodio na ulici.

Ostala djeca su ga osuđivala jer je Balkanac i zbog toga je često sudjelovao u tučama, ali taj dio života bio je bitan. Razvio je svoju narav, temperament i osobnost, ono što ga krasi kroz cijelu karijeru.

"Moj Zlatan je Bosanac jer sam i ja Bosanac, i to onaj sa dna kace. Puno sam uložio u njega još dok je bio dijete. Bio sam strog, ali me on slušao sve vrijeme. Uz moju pomoć počeo je šutati loptu s četiri godine i odmah se vidjelo da se razlikuje od druge djece jer je baratao loptom jako dobro. Svi su već tada govorili da će on biti uspješan fudbaler", rekao je Šefik, Zlatanov otac. 

Živio je u četvrti Rosengard u Malmöu, a fudbal je počeo igrati u tamošnjem klubu Malmö BI. Bio je nestašan i živahan kao dijete, a to baš nije odgovaralo imućnim roditeljima djece koja su trenirala s njim. Prozivali su ga Balkancem koji loše utječe na njihovu djecu pa je često dobivao ispisnice iz klubova.

Igrao je još za BK Flag i FBK Balkan, a onda ga je skenirao Malmö. Bilo je to za njega ispunjenje snova, dokaz da vrijedi, dokaz da su se silni treninzi isplatili. Slobodno vrijeme provodio je s loptom u nogama, kopirao trikove brazilskog Ronalda pa oduševljavao publiku na utakmicama.

Dok je on uživao u fudbalu u Švedskoj, strašne stvari događale su se u Hrvatskoj i BiH. U to vrijeme bjesnio je rat, a sam Ibrahimović priznao je da mu nije bilo jasno šta se događa. Ostao je i bez bake koja je poginula u bombardovanju Hrvatske.

"Rat je bio čudna stvar. Nisam znao ništa o njemu. Nije mi bilo jasno zbog čega su mama i sestra obučene u crninu. To je bilo zbog bake koja je poginula u jednom bombardovanju u Hrvatskoj. Svi su bili tužni osim mene, mene nije bilo briga je li neko Srbin ili Bošnjak ili šta već", prisjetio se sam Zlatan u svojoj autobiografiji.

Ibrahimović je u međuvremenu postao jedan od najboljih fudbalera na svijetu, u biografiju upisao brojne europske velikane, ali od 2014. godine ništa nije bilo isto. Izgubio je brata Sapka koji je preminuo nakon duge i teške bolesti u 41. godini života. Dženaza je bila u krugu porodice, a zajedno s ocem je spustio brata u mezar (grob). Od slične bolesti su preminula dva švedska fudbalera, a sve ga je emotivno slomilo.

Te iste godine je po osmi put osvojio nagradu za najboljeg švedskog igrača pa u suzama, na dodjeli, poručio:

"Još živim dječački san kada je fudbal u pitanju. Sve ove nagrade koje sam dobio i koje još uvijek dobivam dokaz su da je neko učinio nešto dobro i da je dobar u onome što radi. Ali sve je palo pod sjenu onoga što se dogodilo Klasu i Pontu, a ja sam imao brata koji je također preminuo u sličnim okolnostima. Dakle, postoji život pored ovog (fudbalskog života) koji je puno važniji..."

I mnogi se dan danas pitaju šta bi bilo da je veliki Zlatan zaigrao za Hrvatsku. Da, postojala je i ta mogućnost. Htio je zaigrati za 'vatrene', imao je hrvatsku putovnicu na temelju majke Jurke i samo je bio potreban blagoslov HNS-a. No on se nije dogodio. Niko mu se nije javio, a to je razljutilo Ibrahimovića koji je odlučio igrati za Švedsku.

"Nikad me niko nije pitao o igranju za Hrvatsku ili BiH, rođen sam u Švedskoj i 100 posto sam Šveđanin. Osjećam se Balkancem, govorim materinji jezik kod kuće, mama mi je Hrvatica, tata iz BiH, zadržao sam taj temperament i mentalitet i ne mogu to sakriti", rekao je nekoliko puta.

No svoje hrvatsko porijeklo nikad nije zaboravio. Javno je čestitao Luki Modriću 2018. nakon što je osvojio nagradu za najboljeg igrača svijeta, što ga je usrećilo.

"Ja i moja majka smo iz Hrvatske, on je Hrvat, tako da sam sretan. To je dio krvi. Mislim da je Modrić jedan od najkompletnijih veznjaka na svijetu. Ima fantastičan tempo, ima viziju igre koja je nevjerojatna. Upravljanje loptom je nevjerojatno. Igrao sam protiv njega u mladosti, dok je bio mlad igrač. Sada je iskusan igrač i sretan sam što je osvojio silne nagrade", rekao je Ibrahimović.

"A stvarno, da su svi iz istoga kraja, i on, i Vrsaljko, i Subašić, Pršo... Baš fenomen", kazao je ujak Gojko.

Pred kraj davnih devedesetih jedan je američki novinar o abnormalnoj, sumanutoj popularnosti Michaela Jordana rekao: "Da ga padobranom spuste na Južni pol u roku od dvije minute petsto pingvina bi mu tražilo autogram".

Zlatan je fudbaler koji u svom sportu nikada nije bio niti će biti ono što je Jordan u košarci, ali popularnost im je "tu negdje". Za Zlatana Ibrahimovića valjda znaju i ona najizoliranija plemena u Amazoni.

U naponu snage Zlatan je bio jedan od najboljih na svijetu, ali popularnost je otišla u 'sumanute' sfere zbog onog neobjašnjivog, a na prvu primjetnog: 'faktora x'. Karizma. Ibro je ima kao malo ko. Šveđanin, a sin Bosanca i Hrvatice. Skoro dva metra, a jezičina od barem metar i po'.

Velemajstor je oduševljavao u Malmöu, Ajaxu, Juventusu, Interu, Barceloni, Milanu, Paris Saint-Germainu i Manchester Unitedu, LA Galaxyju pa opet Milanu.

Tajna njegova uspjeha u godinama u kojima većina njegovih kolega odabire neku egzotičnu destinaciju gdje će zaraditi ogroman novac, ili jednostavno odu u penziju, jest plan prehrane koji često porede s onim Cristiana Ronalda. Naime, kao i portugalska zvijezda, Ibra pazi na prehranu kao i na način pripreme pa je tako sva hrana izmjerena tačno u gram.

Zlatanova prehrana sastoji se od bijelog mesa, sušene govedine i svježeg povrća, dok su smrznuta hrana, sladoled pa čak i tjestenina zabranjeni na Ibrinom meniju.

Sveukupno, njegova prehrana zahtijeva puno ugljikohidrata koje Zlatan unosi žitaricama, a ne tjesteninom kao većina fudbalera. Naravno, ne smije pretjerati s ugljikohidratima jer voli svoju težinu držati između 92 i 94 kilograma.

Još koristi savjete talijanskih nutricionista koje su mu predložili za vrijeme igranja u Juventusu, a to je osam badema dnevno - bogati su magnezijem i zdravim mastima.

Šveđanin je u prošlosti imao problema s ljudima koji su se bavili prehranom u klubovima za koje je igrao pa je tako po jednom francuskom mediju izbila svađa između njega i kuhara u Parizu.

Navodno je Zlatan 'divljao' zbog manjka svježeg voća i povrća u trening-centru na što mu je kuhar odgovorio da si to ne mogu priuštiti zbog ograničenog budžeta za prehranu u klubu (zvuči bizarno kad znamo da se ne radi o klubu iz HNL-a, nego jednom od najbogatijih klubova na svijetu).

Ibrahimovića navodno nije zadovoljio taj izgovor pa je poslao kuhara da ode do lokalne trgovine u nabavku.

Zlatan ne voli teretanu kao većina fudbalera premda kondicijske i treninge snage odrađuje s južnoameričkim stručnjakom za taekwondo Nilsonom Damacenom. Ono što smatra važnijim od snage mišića jest njihova elastičnost koju gradi dugi niz godina vježbajući tu korejsku borilačku vještinu.

Kombinacija borilačkih vještina i strogog režima prehrane omogućavala je Zlatanu da dugo bude u samom vrhu svjetskog fudbala. Sad je vrijeme za neke nove životne izazove, piše 24sata.