Vjera i nevjera: je li Kierkegaard imao pravo?

Piše: Ahmed Burić

Danski selektor Morten Olsen izgleda kao gospodin profesor. S onom sijedom glavom i (na)očalima, mogli biste ga zamisliti za katedrom kako razlaže djela najvećeg danskog filozofa u povijesti, Kierkegaarda, koji se smatra prvim egzistencijalističkim filozofom.

Čovjeku je nemoguće izgraditi sveobuhvatan filozofski sistem, to je moguće samo bogu, tvrdi Kierkeegard. E pošto niko ne može biti bog, lisac Olsen je znao da između mogućeg kraha protiv iz kvalifikacija suverene Holandije i časnog odmjeravanja snaga stoji “razumijevanje samog sebe u egzistenciji”.

To u praksi znači svijest da nema (pre)skupe Robbena, Van Persiea, Sneijdera, Van der Vaarta, nego čvrstu odbranu koju vodi Agger, i naprijed legendu Rommedahla i Bendtnera, pa što bi rekao Kierkeegard, šta bog da.



I, uz malo sreće, upalilo je. Dvadeset i čevrta minuta, Krohn – Deli, dečko iz domaće lige i 0-1. I tako izdržati do kraja. I zakuhati ovu “supergrupu”, u kojoj Christiano Ronaldo treba zapečatiti dominaciju najboljeg na Starom kontinentu. Ali, ništa od toga nismo vidjeli protiv Njemačke.



Portugal, očigledno, muči muku da pokaže najbolje protiv najboljih. Kad dođe “stani-pani” protiv “malih” (S. Koreje, Kipra, Bosne i Hercegovine) oni ih istresu po četiri – pet, pa i sedam razlike, a s velikima – muka. Tako i s Njemačkom. Najdosadnija utakmica na Euru dosad, teška“futavost” na terenu je vladala do pogotka Maria Gomeza u 72. minuti. Nemam ništa protiv čovjeka, ali kad se sjetimo kakve je Njemačka nekad napadače imala, on stvarno izgleda kao neko s vrata noćnog erotskog kluba u Munchenu. Ali, hajde, valjda Low zna šta radi.

Što onomad reče filozof Lineker, igra se jedanaest protiv jedanaest, a na kraju pobijede Nijemci.



Znate li ijednog portugalskog filozofa? Ja, nažalost, ne. Oni su, više, pjesnici i prozaisti. Kao Fernando Pessoa, poeta Lisabona, jedna od velikih figura svjetske literature 20. stoljeća.

Kierkegaardovo stvaranje se bazira na bogu kao apsolutu. Bio je “mumin”, iako je bio protivnik zvanične crkve. Pessoa je bio “ćafir” koji je negirao vjeru, poglavito kršćanstvo, a volio metafizičko,
okultno i onostrano. Biće zanimljivo pogledati šta će se dogoditi u utakmici između Danske i Portugala: i u kvalifikacijama su bili u istoj grupi.



To će, očigledno, biti borba duha kolektiva protestantske reformacije, protiv pojedinaca s velikim idejama – Nanija, Meirellesa, Christiana - koje vodi Paulo Bento.

Možda bi Portugalu dobro došle neke vradžbine, da omađijaju racionalne Dance? Neka manđa vidovite Azire, ili savjeti Milana Tarotologa?



Umjesto da jednostavno uzmu Mourinha, koji je došao na tribine stadiona u Lvovu da, kao što je rekao podrži Realove igrače. Opasan laufer. O kojem čovjek može misliti šta hoće, ali da zna praviti rezultat – zna, i da ima svoju filozofiju – ima.

Iako mu ekipe često igraju “futavo.” Ne baš lijepo za oko. Pa ti sad znaj, gdje je fudbal, a gdje filozofija. Između bitka i nebitka.

Kierkegaard je, znači, imao pravo. Uostalom, njegova životna ljubav i inspiracija svih njegovih djela zvala se Regina, a prezivala kao i selektor s početka priče, jedan od najboljih libera koje je svijet vidio: naravno, Olsen.