'Vičem jer ne volim gubiti'

Jadranko Bogičević godinama je lider odbrane Željezničara. Veliki borac, sjajan igrač i istinski lider na terenu, ponajbolji je defanzivac BH Telecom Premijer lige i akter svih uspjeha Plavih posljednjih nekoliko sezona. U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba, govorio je slaboj formi na početku sezone, karijeri, saigračima i planovima za budućnost.

''Utakmice rješavati prije sudijske nadoknade''

''Iskreno se nadam da su slabe partije iza nas. Pomak je evidentan, mada nas prate problemi na domaćem terenu. Rivali se obično odluče za klasični bunker, mi ne iskoristimo prilike, i onda utakmice privodimo kraju u uzbudljivim završnicama. Nadam se da ćemo navijače osloboditi tih nepotrebnih stresova i utakmice rješavati prije sudijske nadoknade'', govori Bogičević.

''Posjedujemo veliki kvalitet i to je naš najveći adut. U bh. ligi smo neprikosnoveni, jasno je to i konkurentima. Pogotovo smo jaki sada sa povratnicima, rekonvalescentima. 

Sjajni smo sa Selimovićem, Smajićem, Kerlom, Svrakom i nadam se ''onim starim'' Bekrićem. Svi znamo kakav je to igrač i najiskrenije se nadam da će što prije vratiti onu staru, prepoznatljivu formu. 

Kad smo mi pravi, kad do izražaja dolazi naša snaga i kvalitet, i kada nas podrže naši najvjerniji i najbolji navijači, onda nas se svi trebaju plašiti''.

Bogičević je već nekoliko sezona u plavom dresu, a na Grbavici ga posebno cijene zbog njegove želje da što duže igra za Želju.

''Doći će dan kad ću prestati igrati''

''Pa tu sam već tri godine. Ne žalim se, vidjećemo, ako se ukaže neka prilika probao bih otići i vani mada sam već imao loših iskustava s transferima i ne bih da srljam. U ovim godinama i u ovom vremenu čovjek mora misliti na egzistenciju jer fudbal je takav, doći će dan kad ću morati prestati igrati’’, govori Bogi, kako mu tepaju navijači kluba s Grbavice.

Na terenu oštar, često drzak, pravi ''galamdžija'' reklo bi se, a van terena, miran, tih i nenametljiv.

''Ponekad bih trebao prešutiti''

''Ko me zna privatno, potvrdiće da se van terena ponašam potpuno drugačije. Kada igram fudbal ne volim gubiti, i onda usljed nečeg neplaniranog dolazi do takvih reakcija. Neko uživa u adrenalinu ekstremnih sportova ili paraglajdinga, a meni je fudbal više od svega toga. Teško krijem emocije na terenu, mada bi u nekim momentima bilo pametnije da prešutim. Nadam se da će mi saigrači i sudije oprostiti'', uz osmijeh govori Bogičević.

Sjećanje na Vidića, Žigića, Purića…

''Nisam bahat i pohlepan, uzimam ono što mi život nudi i zadovoljan sam. Kad s ove vremenske distance pogledam svoju karijeru, jasno je da sam mogao mnogo bolje. Široka je to priča, ali lijepo mi je i sada, osjećam se dobro tu gdje jesam.''

Kroz fudbalski razvoj imao je priliku učiti od sjajnih trenera, igrati sa fenomenalnim saigračima, a jednog posebno pamti.

''Najbolji igrač s kojima sam dijelio svlačionicu definitivno je Nemanja Vidić. Svi znamo šta je postigao na planetarnoj sceni. Bilo je naravno još mnogo kvalitetnih saigrača u klubovima i reprezentaciji. Iz beogradskih dana, posebno pamtim Vidića, Žigića i Jankovića. U mladoj reprezentaciji igrao sam sa Ibiševićem, Salihovićem, Ibričićem i Smajićem, iz šampionske Modriće sjećam se sjajnih Purića, Bajića, Stokića. Danas igram s Bešlijom, Zebom, Bekrićem, Kvesićem, Čolićem… Uistinu sam imao čast igrati s dobrim saigračima i na to sam posebno ponosan'', kazao je Jadranko Bogičević na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba.