Istinska legenda: Umro jedan od najvećih italijanskih fudbalera svih vremena

Jedan od najboljih italijanskih fudbalera svih vremena Sandro Mazzola umro je u 83. godini. Objava je stigla iz Intera, momčadi s kojom je osvojio četiri Scudetta i dva Kupa prvaka.
 
"Zbogom Sandro, vječni simbole", stoji u objavi "Nerazzurra".

Mazzola je cijelu svoju 17-godišnju profesionalnu karijeru proveo u milanskom Interu. U 565 nastupa postigao je 158 pogodaka osvojivši s Interom ukupno osam trofeja. Bio je član italijanske reprezentacije koja je osvojila Europsko prvenstvo 1968. godine i stigla do finala Svjetskog prvenstva u Meksiku dvije godine kasnije.

Mazzola je također zabio i u utakmici protiv argentinskog Independientea, koja je Interu donijela njihov prvi Interkontinentalni kup, svjetski naslov.

"Sandro Mazzola bio je jedan od najvećih fudbalera u historiji. Ne samo u historiji Nerazzurra"; objavio je Inter na svojoj službenoj stranici.

"On je bio historija Intera, pridružio se klubu kao dječak i nikada ga nije napustio", dodaje se.

Mazzoliju je bilo šest godina kada mu je otac Valentino, također italijanski reprezentativac, poginuo u avionskoj nesreći u maju 1949. godine u kojoj su stradali svi igrači momčadi Torina pri povratku s utakmice u Lisabonu.

C’è chi entra nella storia. E poi c’è chi diventa la storia stessa dell’Inter.
Da ragazzo nerazzurro a simbolo eterno, Sandro Mazzola ha attraversato generazioni, vincendo, emozionando e tramandando l’amore per questi colori.

Brillava in campo, brilla anche ora, la stella del… pic.twitter.com/3kg2V6M2aC

— Inter ⭐⭐ (@Inter) September 18, 2026

Svoj profesionalni debi Mazzola je upisao s 18 godina, kada je Inter na utakmicu protiv Juventusa izveo momčad sastavljenu od mladih igrača. To se dogodilo nakon što je Italijanski fudbalski savez poništio odluku kojom je Interu dodijeljena pobjeda od 2:0 (zbog upada navijača Juventusa na teren) te naložio ponovno odigravanje utakmice.

Mazzola, koji je kao dijete bio klupska maskota Intera, prije odlaska u Torino obavio je školske obaveze, a zatim je na utakmici postigao jedini pogodak za Inter u porazu od Juventusa rezultatom 1:9. Brzo je postao standardni prvotimac i pomogao Interu da 1964. godine osvoji svoj prvi Kup prvaka postigavši ​​dva pogotka u finalu protiv Real Madrida, u kojem je Inter slavio s 3:1. Odigrao je ključnu ulogu i kada je Inter sljedeće sezone ponovno osvojio naslov.

Nakon karijere, dva puta je bio direktor Intera. Radio je i za Genou i Torino, a bio je i dugogodišnji televizijski komentator.

"Zvijezda s brkovima blistala je na terenu, a blista i danas. Kako je često govorio, imao je jednu posljednju želju, da ga pamte kao dobrog čovjeka, nekoga ko se nastavlja boriti čak i kad je pobjeda nemoguća, baš kao u onoj utakmici završenoj rezultatom 9:1", poručili su iz Intera.

Za italijansku reprezentaciju je debitirao u maju 1963. s 20 godina, protiv Peleovog Brazila, postigavši ​​gol iz jedanaesterca u prijateljskoj pobjedi od 3:0 na San Siru. Ukupno je u dresu "Azzurra" upisao 70 nastupa postigavši 22 gola.