Tri sarajevska kluba u Evropi: Procvat ili lažna slika?

Premijerligaška sezona završena je u subotu i bilo je što je bilo. Sarajevo je prvak, Željo je vicešampion, a samo onima koji ne znaju stanje u našem fudbalu može biti iznenađenje što je Olimpic osvojio Kup. Krenimo, dakle, od njih.

Najmlađi sarajevski premijerligaš ima sreću što je sklonjen od medija i tzv. javnosti pa u miru može sklopiti ekipu koja je sasvim pristojno živjela u posljednje tri sezone. Istina, njihov predsjednik Nijaz Gracić sličan je plan imao za Sarajevo, ali se čini da mu je to bio prevelik zalogaj.

Koliko mogu Vukovi?

Ista ona javnost koja je desetak godina pa i više godina nijemo gledala kako propada klub iz Titove 38b, nije mu baš bila naklonjena niti je on mogao provesti svoje ideje. Bilo kako bilo, Olimpic je tu gdje jeste, ali čini se da će trajati onoliko koliko budu trajale ambicije njihovog predsjednika. 

Klub s Grbavice završio je drugi u sezoni kada mu baš niko nije davao šansu za nešto više. Premda je Željezničar klub koji uvijek mora jurišati pehare, teško se oteti utisku da je ovosezonski rezultat Milomira Odovića s ovakvim timom Željezničara ravan istinskog sportskog podvigu.

Plavi nisu imali pare za kvalitetne strance pa su pogledom skenirali vlastitu avliju pronašavši nekoliko simpatičnih mladića na čijim je krhkim plećima iznesen kompletan teret zahtjevne sezone. Na Grbavici ponovo nećemo gledati evropski fudbal jer stadion i dalje propada uz stidljive naznake da će biti drukčije na koje smo se uglavnom navikli.

Kako će izgledati evropski put Plavih na Koševu u mnogome će zavisiti i od kuglica koje Mašindžijama proteklih godina, uglavnom, nisu donosile sreću . Bez obzira na sve, u situaciju u kojoj je Željo, (dugovi, ubistvo u Udruženju navijača, Osimov odlazak), ali je odlazak bivšeg menadžera u dobroj mjeri stavio klub u podređenu poziciju u odnosu na ostale ligaše.

Pravo lice ili lažna slika?

Posebno Sarajevo koje je organizaciono uspjelo uraditi ono što dosad nijedan bosanskohercegovački klub nije: naći investitora, platiti dugove, ojačati ekipu i manje-više osvojiti prvenstvo u regularnim uvjetima.  Novac Vincenta Tana svakako jeste važan, ali u ovom trenutku želimo vjerovati da je važniji upliv javnosti odnosno navijača koji su u dobroj mjeri omogućili da se klub koji je bio pred gašenjem postavi na vlastite noge i postane firma u kojoj, za razliku od ostalih premijerligaša s izuzetkom Širokog, svojim radnicima dijeli plaće i može ih novčano kazniti.

To možda za evropske uvjete nije "ništa", ali u našim uslovima velika stvar. Stoga ostaje pitanje da li je odlazak sarajevskih klubova u Evropu procvat fudbala u glavnom gradu, ili lažna slika koja će svoje pravo lice pokazati nakon prvih utakmica u pretkolima.