Zvali su me Blaž, ali onda je neki klinac iz Bosne viknuo Ćiro i...

Sine, znaš, ovo me vrijeme podsjetilo na djetinjstvo. Tada se nije imalo, sad se ima, ali mnoge stvari ne možeš kupiti i doći do njih zbog korona virusa, govori legendarni Ćiro Blažević.

Prisjetio se "trener svih trenera" za 24sata.hr. svojih božićnih blagdana u djetinjstvu.

"Uvijek se znalo kad su Badnjak i Božić. Bilo bi skromno, ali slatko. Često se sjetim tih vremena. Bila je baš velika neimaština - prisjeća se Ćiro i nastavlja:

"Meni bi najdraža bila mamina štrudla od jabuka. Bilo bi mi bitno da ima toga i pite. Sjećam se da bi otac Mato molio Očenaš valjda samo na Božić. Bio je 'cuger'. Mama Kata je to sve inače vodila, ali ona je preminula prije oca. Ubila ju je tuga, izgubila je u ratu dva sina od 17 godina. Nije se mogla nositi s tim.

Mama Miroslava Blaževića bila je velika vjernica.

"Imala je mama Kata i svojeg sveca zaštitnika. On je zaštitnik naše obitelji, blaženi Petar Barbarić. Njemu se zavjetovala da mene ne zovu Ćiro. Kad sam došao u Zagreb, igrati za Dinamo, svi su me zvali Blaž. Onda sam krenuo u poštu da javim mami kako joj je svetac uslišio želju da me više ne zovu Ćiro. Bila je presretna, nije joj se sviđao naziv Ćiro, ali onda je neki klinac iz Bosne jednom viknuo Ćiro i opet se vratilo to Ćiro. Neka, meni je drago, taj me nadimak proslavio", smije se Blažević.