Tražiš najviše od onog kog najviše voliš

Piše: Ahmed Burić

Zove prijatelj iz Međugorja, neko za koga sam životno vezan:
Čeka li se Španija i Hrvatska?
Čeka.
Za koga ćeš navijati?
Za Hrvatsku, ali da prođu oni i Italija.
Znači, za Italiju.
Da, oni su jedini koji imaju nešto popusta.
Dobro, đavle, samo da znaš da je Roberto Mancini opet došao u Međugorje.
E, on, nema popusta. Ali bi ga svejedno volio vidjet’.
Eto, vidjećeš, rek’a je da će odsad stalno ovdje dolazit’.
Aj’ bog.
Živio.

Je li Hrvatska nepravedno ispala?

Teško je odgovoriti na to pitanje, ali ostaje dojam da je Wolfgang Stark imao obrnutu situaciju kad je u 86. minuti Busquets povukao Ćorluku za dres, da bi svirnuo penal. Dva minuta kasnije Fabregas je digao loptu i dao je Iniesti dok je strijelac Jesus Navas visio u ofsajdu. Odlični Pletikosa je matiran sa metar udaljenosti, kao da se igra u raji na male, pa sve skupa oko te pobjede Španije ostaje nekako gorko i kiselo.

Ovaj tekst možete optužiti za zluradost, ali Španija dosad na Euru 2012. nije odigrala ništa što ćemo pamtiti. Može li biti da je zlatno doba Furije prošlo? Da li se vraćaju starim vremenima: izmišljenim i ponovljenim penalima, golovima u 98. minuti i sličnim sudijskim podvalama kojih je njihova istorija, ako ćemo pošteno, a hoćemo – prepuna.

Ideje i šejtanluk

No, tu su gdje jesu, u četvrtfinalu i valja ih respektirati, ako ništa onda zbog “la possesione del balon.” Oni u svakoj utakmici kontroliraju tempo jer drže loptu u nogama više od 60% utakmice. Onda sijevnu jedna ili dvije ideje, (lopte) i stvar obično bude gotova u njihovu korist. E, sad, to bez Ville nije tako ubitačna ekipa, Torres nikako da se (s)nađe, a i to oponašanje Barcelonine igre ide teže, jer nema Messija. Može se reći da ga u reprezentaciji dobro “glumi” David Silva, koji ima čudesnih poteza, ali od je samo jedan u nizu – možda i najbolji na toj poziciji – ali “Šejtan” Leo je samo jedan.

Drugi četvrtfinalist iz “C” grupe su Italijani, koji su odmah zakukali da im se ne ponovi 2004., kad su nakon dva remija, protiv Švedske i Danske, morali dobiti Bugarsku (što se i dogodilo) i čekati šta će nordijci odigrati. Na kraju je bilo Švedska – Danska 2:2, tri ekipe po 5 bodova i “adio azzuri.” Španija i Hrvatska, tako, naprosto nisu mogle, a ni smjele. Hrvatska je ispala “s obrazom”, Bilić je na kraju bacio tri napadača u vatru da zabiju gol, sudija je malo pomogao i vraćaju se kući. Uzdignute glave.

Inače, za Hrvatsku Slavena Bilića nije (bilo) teško navijati: to je čovjek šlifovan na gradskim ulicama, svira Gibson SG gitaru i ima fakultetsku diploma. Što, u krajnjem, ne mora značiti puno, ali u ovom slučaju jeste bilo bitno. Kako će biti, i hoće li se moći navijati, za Hrvatsku Igora Štimca, to ćemo tek vidjeti.

Budi ponosan

Jer, kad cijeli život pokušavate biti “objektivni” i stavljati igru iznad nacionalnog, postoji mogućnost da ćete ostati neshvaćeni, ali imaćete veliku satisfakciju u činjenici da nijedna reprezentacija, odnosno nijedna nacija nema prednost u odnosu na drugu. To je u ovakvom vremenu možda hendikep, ali je na dugu štapu – prednost. A i Prvenstvo će se gledati malo opuštenije, nećemo opet morati misliti je li nakon pobjede ili poraza Hrvatske nekome u Mostaru, policajcu ili pajacu, ili turisti, otpala glava jer su neki “strašni” navijači Hrvatske, u osnovi grupa besposlenih maloumnika – nezadovoljni.

I neću morati čitati agencijske izvještaje u kojima piše da su “izbili neredi.” To je jednako glupo kao i priča da je izbio rat.

Ništa nije izbilo. Jer, neko je nekoga napao. Izbiti može neko kome se ne nadate, slučajni prolaznik, ili životinja na cesti koju izbjegnete u zadnji trenutak. A rat i neredi ne izbijaju, to neko uvijek započne.

Zato nikada neću voljeti neku reprezentaciju zato što dolazi iz neke zemlje, niti prestati voljeti neke ljude zato što pripadaju nekom narodu. Možda ću ih zato voljeti još više. Ali, to je privatna stvar. Baš kao i to da više od ostalih volim reprezentaciju Italije.

Na neke stvari nema odgovora. Ili ima, ali radi se o strogo povjerljivim stvarima. O priči koju ću vam odati ako Azzuri prođu četvrtfinale. Jer, rekli smo. U ljubavi i nogometu nema popusta. Najviše tražiš od onoga koga najviše voliš.