San hiljadu godina star: Opet ništa od Željine Evrope na Grbavici...

Fudbalski klub Željezničar i ove je sezone bez problema izborio nastup u evropskim takmičenjima ispunivši tako realno postavljene ciljeve uoči početka još jedne sezone bez trofeja u najavi. Niko na Grbavici nije očekivao ništa posebno, zato je i poraz u trci za titulu rijetkima teško pao.

O tome što klub koji u domaćem fudbalu ima trofeja ''da ih nema gdje smjestiti'', dvije godine ne zna za pehar, dalo bi se štošta baciti na papir i da stoji kao Trebević. Ali...

Nekad, nikad...

Šta to znači onim hiljadama ljudi koji godinama, povremeno i u velikom broju, dolaze na Grbavicu gledajući ligaške i kup utakmice, uhvate i poneku prijateljsku, ali evropsku jok.

Davno je Željo odigrao svoje posljednje evropske utakmice na svom stadionu. Igraju na onom koji nije njihov, tamo gdje su gost i gdje ih ni 40.000 duša ne može udomaćiti. Ipak je dom koji kilomentar niže niz Miljacku.

I opet će Grbavica cijelo ljeto biti uglavnom pusta, nikakvih radova sigurno neće biti i niko to više ni ne spominje. Nema para, ko zna kad će ih biti i hoće li ih biti ikada. A onima koji klub vole, koji ga žive i preživljavaju, kao da je jedino to ostalo. Svašta su sa svojim klub preživjeli, bilo je groznih, ali mnogo više onih lijepih momenata. Brojne su se titule proslavile na Grbavici, izvjesno je da će se slaviti ponovo, a Evropa? Nekada, nikada...