Rođeni, danas je vaš dan: Mostar u srcu, Velež do groba

Na inicijativu jedne grupe građana, radnika i đaka Učiteljske škole iz Mostara, na današnji dan prije 97 godina u gradu na Neretvi osnovan je Radnički športski klub Velež.

Klub je ime dobio po obližnjoj planini koja se smjestila iznad grada kojim teče modra rijeka. Klub je prve tri godine zbog neimaštine igrao u crno-bijelim dresovima, a Crveni su postali 1925. godine kada je u Mostar dresove iz Zagreba donio Vaso Pucarić, član Uprave kluba.

Rođeni su zaigrali u crvenim dresovima na turniru posvećenom pjessniku Safvet-begu Bašagiću protiv gradskog rivala Zrinjskog, a kada su na teren istrčali Rođeni sa tribina se začulo "Naprijed crveni, crveni, crveni". Kapiten Zrinjskog zatražio je da fudbaleri Veleža skinu crvene dresove. Nakon što su to fudbaleri Veleža odbili, Zrinjski se povukao sa terena.

Veležu su vlasti 1940. godine zabranili daljni rad, a nakon što je država ušla u Drugi svjetski rat, veliki broj članova i simpatizera Rođenih stupio je u Narodnooslobodilačku borbu. Čak njih 77 nije dočekalo slobodu i najveće usphjehe svog kluba. Osam fudbalera je poginulo i proglašeni su narodnim herojima. Herojem je proglašen i Mehmed Trbonja.

Velež je prvi put član Prve savezne lige Jugoslavije postao 1952. godine, a brzo se vratio u niži rang takmičenja. Nakon što su Rođeni 1955. godine ponovo ušli u Prvu saveznu ligu, status prvoligaša zadržali su do 1992. godine i raspada Jugoslavije. Nisu se uspjeli domoći titule prvaka Jugoslavije, ali su Rođeni osvojili dva Kupa Maršala. Prvi put 1981. godine, a potom i 1986. godine.

Velež je imao fantastične generacije fudbalera. Generaciju koja je igrala 60-ih godina prošlog stoljeća predvodio je čarobnjak s loptom Muhamed Mujić. Generaciju 70-ih godina prošlog stoljeća predvodio je Sulejman Rebac, a najpoznatija je po "tercetu" BMV (Bajević, Marić, Vladić). Po mnogima Velež je morao osvojiti titulu tih godina.

Vrhunac te generacije u kojoj su još igrali i Boro Primorac, Džemal Hadžiabdić, Vahid Halilhodžić, Baka Slišković došao je 1981. godine kada je osvojen prvi Kup Maršala Tita. Drugi Kup je osvojen 1986. godine, a Velež je iznjedrio još neke velikane, među kojima su Petranović, Đurasović, Kajtaz, Jurić, Tuce, Kodro...

Ostvario je Velež neke dobre rezultate i na međunarodnoj sceni. U sezoni 1974/1975. izbacivali su Spartak iz Moskve, bečki Rapid, a potom i engleski Derby County. Na kraju je s ukupnih 2:1 u četvrtfinalu bolji bio holandski Twente. Jedna od najpoznatijih utakmica je ona iz drugog kola Kupa UEFA 1987. godine. Tada je Borussia Dortmund s ukupnih 3:2 prošla dalje Utakmicu u Mostaru pratilo je 30.000 gledalaca.

Velež je početkom ratnih golgota u Bosni i Hercegovini izbačen sa svog stadiona i nikada više nije bio domaćin Pod Bijelim brijegom. Nakon što su neki novi ljudi došli na Veležov stadion, trofeji i sva arhiva i vrijednosti velikana iz Mostara završili su u smeću. Pokušao se Velež uništiti, ali to Rođeni nisu dozvolili.

Izgrađen je stadion u Vrapčićima, a Velež u posljednje vrijeme pretvara svoj novi dom u pravo fudbalsko zdanje. U Premijer ligi BiH Rođenim nije bilo lako, nisu se osvajali trofeji, nekoliko puta su izgubili status premijerligaša, a nakon tri godine ove sezone vratili su se među najbolje klubove Bosne i Hercegovine. I, čini se, tu ne misle stati.

Izronio je Stari za one što ga vole, izronit će i Velež, a u Mostaru će opet gostovati neka nova Borussija Dortmund i rađat će se novi Bajevići, Halilhodžići, Kodre, Barbarezi... Jer, Mostar je u srcu, a ljubav prema Veležu je do groba!