Nogomet u Sjevernoj Koreji: Svi mirno sjede, nema navijanja i skandiranja

To pravilo bez izuzetka nije zaobišlo ni segment života koji se zove najvažnija sporedna stvar na svijetu - nogomet. Samo rijetki sretnici iz inostranstva su imali priliku gledati nogometni meč u Sjevernoj Koreji, a jedan od njih je i novinar-reporter ugledne kuće BBC, koji je na web portalu svog medija objavio svoje impresije sa utakmice Pjongjang FC i Amrokgang.

Strancima je dozvoljeno posmatrati sportske događaje u ovoj zemlji, a Tim Hartly kaže da sam osjećaj odlaska na stadion i gledanje utakmice u ovoj najrepresivnijoj zemlji na svijetu je čudan, i mnogo drugačiji nego što je to u ostatku svijeta.

Ušao je na stadion gdje stane 50.000 ljudi. Sva sjedišta su uredno popunjena, odaje se počast 'velikom vođi' Kim Jong-unu i članovima njegove porodice, a onda svi uredno sjednu na svoja sjedišta i šute. Svi su obučeni isto - crna odijela, bijele košulje, crna kravata i bedž na desnoj strani. Nije to bedž sa logotipom jednog od dva tima, nego onaj sa likom velikog vođe.

Nema štandova sa kokicama, sokom, kafom, hot-dogom - nego 50.000 nogometnih fanova koji u strogom miru gledaju odmjeravanje snaga na terenu. Nema navijanja, nema zastava, koreografija... Jedini koji se razlikuju na tribinama su članovi vojske koji u uniformama dolaze da gledaju nogomet.

Na nogometnom meču koji je on gledao, za podizanje atmosfere na stadionu bilo je zaduženo tridesetak ljudi, stranaca koji su bili smješteni na dijelu tribina koje su i namijenjene strancima. Navodno, dosuđeni penal bio je nepostojeći - pa je šačica od 30 ljudi počela na engleskom jeziku da skandira: "Jedan nula za sudiju, jedan nula za sudiju", tek im se nekoliko domaćih navijača pridružilo u tome.

U zemlji gdje morate tražiti dozvolu da govorite - skandiranje na nogometnom meču, ili bilo kakvom događaju se smatra nekulturnim ponašanjem, tako da svi ljudi koji su bili okolo tribine sa stranim državljanima - blijedo su posmatrali skandiranje uz izraze negodovanja.

Hartly tvrdi da je cijeli susret bio izrežiran, te da je sudija imao svoje instrukcije kako da sudi. Tvrdi, da je utakmica koju je gledao na Kim Il Sung stadionu bio najbizarniji momenat u njegovoj karijeri praćenja sportskih događaja. U reportaži je kazao da je Pyongyang morao pobijediti na meču, a da je sam sebe ubijedio da su navijači tog tima otišli sretni kućama - iako se nikakva reakcija nije mogla pročitati sa njihovih lica.