Najveći skandali na svjetskim prvenstvima: Od Božje ruke do Zidaneovog pomračenja

Pored nezaboravnih golova, velikih heroja i historijskih uspjeha, Svjetska prvenstva u fudbalu su kroz historiju bili i pozornica brojnih skandala.

Nagledali smo se svega - od spornih sudijskih odluka i političkih kontroverzi do sukoba igrača, namještanja utakmica i šokantnih incidenata.

U nastavku smo izdvojili najpoznatije od njih.

1. Božja ruka (1986)

Među svim skandalima koji su obilježili Svjetska prvenstva, najveći trag ostavila je čuvena "Božja ruka" na Mundijalu 1986. godine u Meksiku. U četvrtfinalnom susretu između Argentine i Engleske, Diego Maradona postigao je jedan od najkontroverznijih golova u historiji.

U 51. minuti utakmice argentinski as je krenuo prema lopti zajedno s engleskim golmanom Peterom Shiltonom. Iako je bio znatno niži od protivničkog čuvara mreže, Maradona je rukom zahvatio loptu i prebacio je preko Shiltona u gol. Sudija i pomoćnici nisu primijetili prekršaj, pa je pogodak priznat uprkos žestokim protestima engleskih igrača.

Kontroverza je postala još veća nakon utakmice kada je Maradona izjavio da je gol postignut "malo Maradoninom glavom, a malo Božjom rukom". Upravo po toj izjavi sporni pogodak dobio je naziv koji će ostati upisan u fudbalsku historiju.

Ironično, samo nekoliko minuta nakon tog gola Maradona je postigao još jedan pogodak koji mnogi smatraju najljepšim u historiji Svjetskih prvenstava, nakon solo prodora kroz gotovo cijelu englesku odbranu. Argentina je pobijedila 2:1, a kasnije osvojila naslov svjetskog prvaka.

2. Sramota u Gijonu (1982)

Jedan od najvećih skandala u historiji SP-a dogodio se na Mundijalu 1982. godine u Španiji, u utakmici koja je kasnije postala poznata kao "Sramota u Gijonu". U posljednjem kolu grupne faze sastale su se reprezentacije Zapadne Njemačke i Austrije, a rezultat koji je odgovarao objema ekipama značio je eliminaciju iznenađujuće odličnog Alžira.

Njemačka je povela već u 10. minuti golom Horsta Hrubescha. Nakon toga tempo utakmice naglo je opao, a obje reprezentacije gotovo da nisu pokazivale namjeru da ozbiljnije napadaju. Dodavanja su se odvijala uglavnom na sredini terena, bez rizika i želje za promjenom rezultata, dok su navijači na stadionu zvižducima izražavali nezadovoljstvo onim što gledaju.

Posebno ogorčeni bili su Alžirci, koji su svoj nastup u grupi završili dan ranije i više nisu mogli utjecati na rasplet. Pobjeda Njemačke od 1:0 bila je upravo rezultat koji je Njemačku i Austriju odveo u narednu fazu takmičenja, a Alžir eliminisao uprkos impresivnim partijama, uključujući senzacionalnu pobjedu nad Njemačkom u prvom kolu.

Iako nikada nije dokazano da je postojao formalni dogovor između ekipa, utakmica je širom svijeta ocijenjena kao primjer nesportskog ponašanja i igranja na rezultat. Negativne reakcije bile su toliko snažne da je FIFA nakon tog prvenstva promijenila pravila takmičenja. Od Mundijala 1986. godine utakmice posljednjeg kola grupne faze igraju se istovremeno kako bi se spriječile slične situacije.

3. Argentina i sumnje u namještanje (1978)

Na SP-u 1978. domaćin Argentina morao je pobijediti Peru s najmanje četiri gola razlike kako bi prestigao Brazil i izborio plasman u finale. Umjesto tijesne utakmice, Argentinci su slavili s uvjerljivih 6:0, što je odmah izazvalo brojne sumnje i kontroverze.

Već tada pojavile su se tvrdnje da je na Peru izvršen politički pritisak, budući da su i Argentina i Peru u tom periodu bili pod vojnim režimima. Tokom godina pojavile su se različite optužbe o mogućim tajnim dogovorima, ekonomskim ustupcima i političkim uslugama koje su navodno uticale na ishod susreta. Dodatne sumnje izazvala je činjenica da je Peru, koji je na prvenstvu ranije pružao dobre partije, djelovao potpuno nemoćno protiv domaćina.

Uprkos brojnim spekulacijama, nikada nije pronađen konkretan dokaz da je utakmica bila namještena. FIFA nije pokrenula postupak kojim bi rezultat bio osporen, a Argentina je nakon pobjede nad Peruom ušla u finale i osvojila svoju prvu titulu svjetskog prvaka.

4. Hurstov kontroverzni gol (1966)

Jedna od najdugovječnijih kontroverzi u historiji SP-a dogodila se u finalu Mundijala 1966. godine između Engleske i Zapadne Njemačke. U produžecima, pri rezultatu 2:2, engleski napadač Geoff Hurst uputio je snažan udarac koji je pogodio prečku i odbio se prema zemlji prije nego što je izbačen iz opasne zone.

Glavni sudija nije bio siguran da li je lopta u potpunosti prešla gol-liniju, pa je odluku prepustio pomoćnom sudiji Tofiku Bahramovu iz Sovjetskog Saveza. Nakon kratkih konsultacija pogodak je priznat, a Engleska je povela 3:2. Hurst je kasnije postigao još jedan gol za konačnih 4:2 i donio Engleskoj jedinu titulu svjetskog prvaka.

Međutim, pitanje da li je lopta zaista prešla gol-liniju ostalo je predmet rasprava decenijama. Brojne analize, fotografije i kasnije kompjuterske simulacije dale su različite zaključke, zbog čega nikada nije postignut potpuni konsenzus. Dok engleski navijači smatraju da je pogodak bio regularan, mnogi Nijemci i danas vjeruju da je riječ o jednoj od najvećih sudijskih grešaka u historiji fudbala.

5. Suđenje Južnoj Koreji (2002)

Svjetsko prvenstvo 2002. godine, koje su zajednički organizovale Južna Koreja i Japan, ostalo je upamćeno po historijskom uspjehu domaćina, ali i po jednoj od najvećih kontroverzi u historiji fudbala.

Južna Koreja je postala prva azijska reprezentacija koja je stigla do polufinala SP-a, no njen put do završnice pratile su brojne sporne sudijske odluke zbog kojih su Italija i Španija godinama tvrdile da su teško oštećene.

Posebno je kontroverzna bila utakmica osmine finala protiv Italije. Ekvadorski sudija Byron Moreno dosudio je sumnjiv penal za Koreju, isključio Francesca Tottija zbog navodnog simuliranja te poništio zlatni gol Damiana Tommasija u produžecima. Italijani su nakon poraza 2:1 optužili sudije za "pljačku", a reakcije u italijanskoj javnosti bile su izuzetno oštre.

Ni četvrtfinalni duel sa Španijom nije prošao bez skandala. Špancima su poništena dva pogotka u odlukama koje su mnogi stručnjaci i mediji ocijenili veoma upitnim. Nakon što je Južna Koreja slavila poslije izvođenja penala, španski igrači i mediji otvoreno su govorili o nepravdi i jednom od najgorih suđenja u historiji SP-a.

Iako nikada nisu pronađeni dokazi da su utakmice bile namještene, kontroverze oko suđenja ostale su predmet rasprava više od dvije decenije kasnije.

5. Suarezov ugriz (2014)

SP u Brazilu 2014. godine obilježio je jedan od najneobičnijih i najšokantnijih incidenata u historiji takmičenja. Tokom utakmice grupne faze između Urugvaja i Italije, urugvajski napadač Luis Suarez ugrizao je italijanskog defanzivca Giorgija Chiellinija.

Incident se dogodio pred kraj susreta, kada su televizijske kamere zabilježile kako se Suarez naginje prema Chielliniju i zubima ga hvata za rame. Iako sudija nije vidio događaj u trenutku kada se desio, snimci su brzo obišli svijet i izazvali lavinu reakcija među navijačima, medijima i fudbalskim stručnjacima.

Posebnu pažnju privukla je činjenica da Suarezu to nije bio prvi takav incident u karijeri. Ranije je već bio kažnjavan zbog ugriza protivničkih igrača tokom nastupa za klubove u Nizozemskoj i Engleskoj, zbog čega je slučaj dobio još veću medijsku težinu.

Nakon istrage, FIFA je izrekla jednu od najstrožih kazni u historiji fudbala. Suarez je suspendovan na devet utakmica za reprezentaciju Urugvaja i zabranjeno mu je bavljenje bilo kakvim fudbalskim aktivnostima na period od četiri mjeseca.

6. Zidaneovo pomračenje (2006)

Finale SP-a 2006. godine između Francuske i Italije ostalo je upamćeno po jednom od najšokantnijih trenutaka u fudbalskoj historiji. U utakmici koja je predstavljala posljednji nastup legendarnog francuskog kapitena Zinedinea Zidanea, svijet je svjedočio potezu koji je zasjenio sve ono što je do tada ostvario na terenu.

Nakon što je u 110. minuti produžetaka došlo do verbalnog sukoba s italijanskim defanzivcem Marcom Materazzijem, Zidane se iznenada okrenuo i snažno ga udario glavom u prsa. Materazzi je pao na teren, a sudija je nakon konsultacija pokazao crveni karton francuskom kapitenu. Bio je to dramatičan kraj jedne od najblistavijih karijera ikada.

Incident je izazvao ogromnu pažnju javnosti i medija. Dugo se nagađalo šta je Materazzi rekao Zidaneu prije reakcije koja je šokirala stadion u Berlinu i milione gledalaca širom svijeta. Kasnije je potvrđeno da je između dvojice igrača došlo do razmjene uvreda, ali to nije umanjilo činjenicu da je Zidane ostavio svoju reprezentaciju bez kapitena u ključnim trenucima finala.

Francuska je nakon toga poražena poslije izvođenja penala, a Italija je osvojila svoju četvrtu titulu svjetskog prvaka.