Mladen Krstajić za Radiosarajevo.ba o Zenici, Čeliku, Radniku, Premijer ligi, Partizanu...

Vijest da je Mladen Krstajić postao prvi čovjek bijeljinskog Radnika odjeknula je u Bosni i Hercegovini, ali i cijelom regionu. Ovaj nekada fantastični fudbaler karijeru je počeo u svom rodnom gradu - Zenici. Ostao je u zeničkom Čeliku do 1992. godine, a onda se preselio u Srbiju, odakle je i krenula blistava karijera. 

Razgovarao: Faruk Zametica, Radiosarajevo.ba

Nakon tri godine u Kikindi potpisao je za beogradskog velikana Partizan. Potom je otišao u Bundesligu gdje je tokom devet godina nosio dresove Werdera iz Bremena i Schalkea. Karijeru je završio u beogradskom Partizanu. U razgovoru za Radiosarajevo.ba govorio je o rodnoj Zenici, Čeliku, odluci da postane prvi čovjek Radnika, reprezentacijama iz regiona... 

Kako ste pronašli motiv da postanete prvi čovjek Radnika iz Bijeljine?

"Motiv je ono što svi znaju, volim fudbal, dugo sam u fudbalu, završio sam karijeru koja je trajala 20 godina. Imao sam pauzu od godinu i pol dana i zaželio sam se fudbala. Imam mnogo prijatelja u Bijeljini. Tu žive moji roditelji, sestra, tako da nije slučajno. Moram biti iskren i reći da sam godinu dana vagao šta da uradim. Pokušao me nagovoriti i gradonačelnik Mićo Mićić, od koga je i potekla ideja. Ja nisam tada bio spreman za to, jer Radnik nije bio na nivou na kojem je trebao da bude. Zbog toga sam bio skeptičan i tražio sam vrijeme dok nisam shvatio da imam podršku ljudi iz Uprave i grada. To do sada zaista imam i uz ljubav prema fudbalu rodila se ta priča", rekao je Krstajić za Radiosarajevo.ba. 

Sigurno da je bivši kapiten kluba poput Schalkea imao priliku ostati i raditi u Njemačkoj. Zbog čega se to nije desilo?

"Ja sam karijeru završio u Partizanu. Odigrao sam dvije godine i to je bio cilj. Imao sam ponude i tada da ostanem u Njemačkoj, ali stjecajem okolnosti i svega što se dešavalo u Jugoslaviji u posljednjih 25 godina, ratovi i gluposti, bio sam dugo bez porodice. Bio mi je cilj da se nakon Njemačke vratim u Srbiju, odnosno Beograd gdje živim. Naravno da sam vezan za Bosnu gdje su mi roditelji i prijatelji. Jednostavno sam vezan za ovo podneblje", kazao je Krstajić i nastavio:

"Nikada nisam ni razmišljao da se bavim nekim trenerskim poslom ili da budem funkcioner u nekom klubu u Njemačkoj. Želio sam karijeru završiti u Partizanu. Kada sam odlazio iz Partizana, nisam bio zadovoljan onim što sam napravio. Bez obzira na to što sam igrao pet godina u Partizanu, želio sam ostaviti trag kao neki ozbiljan igrač. S ove dvije u Partizanu stavio sam pečat na svoju karijeru i završio je na način na koji sam to želio uraditi", dodao je Krstajić.

Kakve su vaše ambicije s Radnikom? Šta je krajnji cilj i šta je to što želite napraviti u Bijeljini? 

"Ja gledam realno na stvari. Nisam megaloman, pogotovo u sportu. Volim učiti i upijati od ljudi. Radnik je kada smo došli u klub bio zabetoniran za posljednje mjesto. Bila je nemoguća misija ostaviti ga u ligi. Meni nikada niti jedan posao u životu nije došao da samo stavim sljeme na krov, nego sam uvijek rušenu kuću srušio, pa morao ponovo da je gradim. Radnik je bio zapušten klub u dugovima, neorganiziran, demode klub. Budžet je i danas isti i mislim da nije suština koliko imate novca, nego kako ćete se organizirati", ispričao je Krstajić i dodao:

"Ne obećavam igračima avione, kamione, nego ono što mogu ispoštovati. Od 22. januara plaće isplaćujemo redovno i radnoj zajednici, ali i igračima koji su na platnom spisku. Vratili smo pola dugovanja, situacija nije lagana, ali radimo maksimalno ozbiljno. Pokušavamo dovesti mlade igrače i onda ih afirmirati kroz stručni rad Slavka Petrovića, koji zaista odlično radi. Imamo dobru atmosferu u klubu, koja je izuzetno važna, bez atmosfere nema rezultata. U ovom trenutku naš cilj je opstanak u ligi. Bez obzira na to što smo treći na tabeli, ne zanosimo se. Želimo narednu sezonu dočekati što spremniji i već radimo na nekim stvarima. Na dobrom smo putu da izvučemo klub iz blata", rekao je Krstajić. 

Koliko pratite rad drugih klubova i jeste li zadovoljni odnosom Saveza prema klupskom fudbalu?

"Meni je najvažniji moj klub. Odnosi sa savezima su na nivou na kojem trebaju biti. Oni nas poštuju i cijene. Ispunjavamo uvjete koje nam postave i mislim da nema razloga da se žalim. Nemam ni neke primjedbe na sudijsku organizaciju, mislim da je suđenje korektno. Ima stvari koje treba poboljšati", naglasio je Krstajić. 

Šta se dešava s reprezentativnim fudbalom u državama koje su nastale raspadom Jugoslavije?

"Mi smo od raspada Jugoslavije postali fabrika talenata za Evropu i to ćemo biti sve dok ozbiljni novci ne dođu na Balkan i dok klubovi ne postanu privatni. Do tada ćemo tavoriti i pojedini ljudi će da mešetare, da kradu tu djecu i vode ih preko. To je bukvalno siva ekonomija. Srbija je bila prvak svijeta, a ja sada ne znam gdje su ta djeca? Ima dva ili tri klinca koji igraju, a ovih drugih nema. Suština je djecu zadržati u našim državama, ali bez uvjeta i prave finansijske injekcije, da se klubovi privatiziraju, od toga nema ništa. Bukvalno je Balkan fabrika talenata za Evropu, ništa više", podvukao je Krstajić.

Imate li emocije prema Čeliku, Zenici?

"Čelik je bio i ostao moj klub. Tu nema nikakve sumnje. Bio sam u Zenici kada smo igrali protiv Mladosti iz Doboja kod Kaknja. Uvijek mi je zadovoljstvo proći kroz Zenicu. Kada god imam priliku prođem kroz Zenicu i svoje selo Drivušu. To nikada ne može izlapiti", poentirao je Krstajić.