Konačan kraj projekta evropskog Olimpica?

Fudbalski klub Olimpic s nikad više neizvjesnosti nije čekao početak sezone. Sarajevski Vukovi u proteklih su mjesec dana pretrpjeli velike igračke izmjene. S turbulencijama u klubu, teško je bilo i zabilježiti koji su fudbaleri napustili Otoku, a pažljivim pregledom objavljenih odlazaka, došli smo do frapantnog broja od čak 18 igrača koji su ovaj klub napustili u protekla dva mjeseca.

Da li je potpuni remont tima kraj jedne priče koja nikada nije zaživjela u očekivanom obliku, ili su zapravo kadrovska preturanja početak nečeg novog? Jesu li najave novih pohoda na vrh samo pusti snovi ili Olimpic zaista ima argumente da sa, objektivno, limitiranim kadrom, ipak stigne do evropskih takmičenja?

Nekadašnjeg izobilja više nema

Većina igrača koji bi dres najmlađeg sarajevskog premijerligaša trebali nositi u narednom periodu nisu voljni pričati o povlačenju bilo kakve paralele između idile koja je vladala kada su potpisivali svoje, mahom višegodišnje ugovore, jer svima je jasno da nekadašnjeg izobilja više nema.

Umjesto poznatih trening centara gdje su se Vukovi svojevremeno pripremali, rukovodstvo kluba ovog je ljeta dobacilo do Bjelašnice, a kako prvi trener tima Nedim Jusufbegović u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba ističe, o evropskim ambicijama ekipe nije relevantno razgovarati.

''Kada u potpunosti promijenite tim pred bilo koje takmičenje, ne možete ni pretpostaviti kakav rezultatski uspjeh možete očekivati. Zaista smo mnogo, radikalno mijenjali. Ima tu još izuzetno kvalitetnih igrača koji mogu parirati svima u našoj ligi, ali vidjećemo. Lično vjerujem da ekipa može ući u borbu za vrh, a da li će to biti dovoljno za Evropu, zaista ne znam. Nisam siguran ni da li ćemo do kraja prelaznog roka dovoditi nove igrače, tu će glavnu riječ voditi klupski čelnici, ali evidentno je da bi nam pojačanja u ovakvim okolnostima bila zlata vrijedna'', govori  trener Olimpica naglašavajući da su igre, zalaganje kao i rezultati na pripremama, bili zadovoljavajući.

Od igrača koji su dres Olimpica nosili u prošloj sezoni, a koji su još uvijek tu, vrijedi izdvojiti Dinu Hamzića, Veldina Muharemovića, Dženana Duraka, Semira Kapića, Bojana Regoja, Harisa Duljevića i Tonija Markića.

Jedan od najiskusnijih igrača tima s Otoke Veldin Muharemović, ostao je odan Olimpicu iako je u prošloj sezoni bio ponajbolji pojedinac ekipe. Smatra da je iluzorno očekivati borbu za sami vrh, jer klupa je, kako kaže, prekratka.

''Jasno je, nikakva tajna nije da imamo nekoliko odličnih igrača, ali i premalo onih koji njihova mjesta mogu zauzeti ukoliko dođe do povreda i novih odlazaka. Ne znam, teško mi je pričati o nekakvom poređenju tima u koji sam doveden i ovog u kojem danas igram. Razlika je ogromna, iskreno se nadam da će uprava kluba reagovati i pojačati nas pred sezonu. Vjerujem da gospodin Nijaz Gracić ima rješenje'', dodaje bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine.

Jedan od rijetkih provjerenih fudbalera dovedenih na Otoku u još uvijek aktuelnom prelaznom roku je Sulejman Smajić, također bivši reprezentativac kojem su povrede upropastile potencijalno veliku karijeru.

''Premalo vremena sam ovdje da bih mogao donositi nekakve konačne zaključke, jer ja još uvijek zvanično nisam ni potpisao ugovor. Teško je ocijeniti kvalitet tima prije takmičarskih mečeva. Dok sa strane gledao ovaj tim, uvijek sam imao utisak da je najveći problem Olimpica zapravo nedostatak kontinuiteta i velike promjene u timu pred početak svake sezone. Vidjećemo, došao sam jer vjerujem da možemo do plasmana u Evropu'', kaže nam Smajić koji je na Otoku stigao iz aktuelnog prvaka Željezničara gdje je imao dvije frustrirajuće sezone.

Otišao i direktor Demirović

Kontaktirali smo i čelnike Fudbalskog kluba Olimpic, ali predsjednik Nijaz Gracić nije odgovarao na naše pozive. S druge strane, dosadašnji direktor kluba Nermin Demirović kratko nam je pojasnio razloge svog odlaska.
''Iz Olimpica sam otišao prije desetak dana. Nije istina da je bilo nekakvih problema, razišli smo se u prijateljskim odnosima. Odlučio sam se posvetiti drugim obavezama. Ne znam kome je pripalo mjesto u klubu kojem želim sve najbolje'', kratko nam je kazao Demirović ne želeći svom odlasku pridavati bilo kakav značaj.

Pitanja bez odgovora je mnogo, previše reklo bi se, jer Olimpic se nakon sezone u kojoj su bili na korak od plasmana u Evropu, polako vraća u prosjećnost i neizvjesnost domaćeg fudbala. Lutanja od Čitluka do Tuzle, preko Goražda, Koševa i Grbavice, brojni pokušaji, a zašto ne reći – i veliki novac, obilježili su jedan period sarajevskog i bosanskohercegovačkog fudbala pokazavši da je ponekad uz kvalitetnu ideju i u osnovi krajnje pozitivan projekat, ipak potrebno  i ''ono nešto''. A upravo je to ''nešto'' Olimpicu uvijek falilo.