Kakvu poruku šaljemo podržavajući nasilje Emira Spahića?

Emir Spahić otpušten je u nedjelju iz Bayer Leverkusena, nakon što se prethodno nakon utakmice DFB kupa potukao sa zaštitarima na stadionu BayArena. 

Piše: Faruk Zametica, Radiosarajevo.ba

Do napada na ljude koji su samo obavljali svoj posao i izvršavali naređenja svojih nadređenih, što je vjerovali ili ne u zemlji poput Njemačke sveto slovo, došlo je nakon što zaštitari nisu dozvolili Spahićevom bratu i prijateljima da kroz klupske prostorije prođu do lože koju je ranije iznajmio Spahić. Da stvar bude gora po bivšeg kapitena našeg najboljeg tima sve su zabilježile i kamere, pa su čelnici Apotekara bez imalo razmišljanja donijeli jedinu ispravnu odluku. 

Koliko god bosanskohercegovačka javnost voljela Emira Spahića i cijenila ono što je ovaj Dubrovčanin uradio za naš najbolji tim, njegovo otpuštanje iz Bayer Leverkusena jedina je odluka koju su čelnici ovog njemačkog kluba mogli donijeti. Simon Rolfes, Gonzalo Castro, Lars Bender, Stefan Kiessling, pa tako i Emir Spahić idoli su mladih ljudi, djece koja prate fudbal i jednog dana bi voljeli biti baš poput svojih idola. 

Poruka

Zamislite kakvu bi poruku čelnici Bayer Leverkusena poslali stotinama dječaka koji šutaju fudbal u Akademiji Bayer Leverkusena i maštaju da jednog dana istrče na BayArenu u crveno-crnom dresu svog kluba, da je Spahićevo primitivno ponašanje prošlo nekažnjeno. Poruku da se nasiljem rješavaju problemi i da se zbog toga izgrednici ne kažnjavaju. Nijemci se nisu dvoumili, donijeli su sigurno tešku, s obzirom na to da Spahić igra sezonu karijere, ali jedinu ispravnu odluku, kada su mu pokazali izlazna vrata. Mjesta za nasilje u najboljoj i najposjećenijoj ligi Evrope nema. Stadioni su mjesta gdje se okupljaju porodice i uz vrhunsku zabavu gledaju svoje idole, a Emir Spahić sa svojim ponašanjem ne može i ne smije biti idol bilo kome, bar ne u Bundesligi, Nijemci to sebi ne smiju dozvoliti. 

I dok je ovakvo ponašanje Spahića naišlo na osudu u civiliziranoj Njemačkoj, potpuno druge konotacije poprimilo je u Bosni i Hercegovini. Kapiten Apotekara Simon Rolfes posvetio je pobjedu protiv Mainza u posljednjem kolu Bundeslige pretučenim zaštitarima. Da, isti onaj Rolfes, koji je do jučer svlačionicu, pobjede i poraze dijelio sa Spahićem, poslao je jasnu poruku svom, sada već bivšem saigraču. Isto je postupio i sportski direktor Bayera Rudi Völler koji je jasno poručio kako nikome ne smije biti dozvoljeno da okalja ime kluba. 

Podrška Emiru Spahiću većinom stiže iz Bosne i Hercegovine. Nema sumnje kako za njega u teškim trenucima, kakav je nedvojbeno ovaj, moraju biti prijatelji, saigrači iz reprezentacije, selektor i drugi, ali to nikako ne bi smjeli raditi javno. Kakvu poruku šaljemo podržavajući nasilje Emira Spahića? Kakvu poruku šaljemo onima kojima su fudbaleri, pa tako i Emir Spahić idoli? 

Svi imamo pravo na svoje mišljenje, ali imamo i obavezu, prije svega zbog djece koja su zaluđena fudbalom, da osudimo svaki čin nasilja, ma ko bio odgovoran za njega. Emir Spahić je pogriješio, nije mu prvi put i javne ličnosti ne smiju glorificirati njegov čin. Opet je pokazao svoju tamnu stranu, fudbal je ostao po strani, a bosanskohercegovačka fudbalska javnost glasno je poručila: "Emir Spahić je pokazao da je čovjek!".

Nekada smo imali sportaše kojima je na prvom mjestu bilo da pokažu svoju veličinu i ljudskost. Sportiste koji su imali veliko srce, a nisu ga morali dokazivati pesnicama. Insani, što bi rekli naši ljudi. Nekada smo imali Mirzu Delibašića i Asima Ferhatovića, a danas su idoli neka nova raja, e moj Hase da si ovdje sada...