FK Željezničar: Zbogom peharima, do daljnjeg ili...?

Željezničar se današnjim porazom od Veleža u Mostaru oprostio od odbrane titule prvaka Bosne i Hercegovine. Premda su do kraja prvenstva ostala još dva kola, eventualna pobjeda Zrinjskog u narednom kolu protiv Mladosti, Plemićima će biti dovoljna za treću premijerligašku titulu. Pehar nakon dvije sezone napušta Grbavicu, a Mašindžije će prvi put nakon 2010. godine, sezonu okončati bez osvojenog trofeja.

Ocijeniti sezonu neuspješnom za Željezničar bilo bi jednako neozbiljno kao i okriviti Dinu Đurbuzovića za bilo šta loše, a lošeg je bilo napretek. On je vjerovatno jedini ozbiljan trener koji bi prihvatio vođenje osakaćene ekipe kvalitetom dovoljne za deseto mjesto u uvjetima uvijek najvećih očekivanja. Novi Brko, stoga, zaslužuje naklon do poda jer ono što je s najslabijim Željenim timom u posljednjih XYZ godina postigao ove sezone, ravno je pravom sportskom čudu.

Zbogom peharima, do daljnjeg?

Nagovještaj rezultatskog sunovrata (bivšeg) prvaka države mogao se pročitati još i lani kada je (bivši) prvi trener Amar Osim naprasno napustio ekipu jer su mu odjednom zasmetale psovke s tribina stadiona u bh. nedođijama koje je godinama prije toga, bez problema posjećivao i napuštao ih obično s pobjedama izazvanim osmjehom.

Preko noći se raspala ona sjajna ekipa sa Eldinom Adilovićem, Jadrankom Bogičevićem, Veliborom Vasilićem i ostalim prekaljenim premijerligaškim znalcima. Ranije su otišli, da ne upotrijebimo neki grublji izraz, fudbaleri poput Zajka Zebe, Mirsada Bešlije i Samira Bekrića, a fokus klupske politike odjednom je ''vlastite snage'' ocijenio jedinim spasom i pravom opcijom za budućnost kluba. Promjena kursa, dakle, nije bila plod nikakvog sistema već jednostavno rezultat spleta okolnosti i besparice i dugoročno neće donijeti ništa. Jer, čim igrač na bh. livadama sastavi tri tačna pasa, on iz ove neizvjesnosti bježi glavom bez obzira. Tako je pokazala višegodišnja praksa.

Ništa tu ne bi bilo čudno da se ''oslanjanja na igrače iz vlastitog omladinskog pogona'', nije spominjalo od prvog dana po Osimovom povratku na Grbavicu. No, dok je bilo novca za strance, omladincima je i klupa bila daleko. Sad, kad para više nema, odjednom je davno sažvakana priča o ''vlastitim snagama'' ponovo ''podvaljena'' navijačima uglavnom opijenim uspjesima u proteklih nekoliko sezona bez mogućnosti objektvinog poimanja stanja stvari i ozbiljnosti situacije u kojoj se klub obreo nakon godina dominacije.

Nije sad vreme k'o pre, ovo je vreme za promene

Želju, dakle, očekuje težak period ljetne neizvjesnosti. Dok se konkurencija uozbiljila i autoputem zaputila prema Evropi, stagnacija bi od našeg najtrofejnijeg kluba u godinama koje slijede mogla načiniti tek prosječnog premijerligaša bez ikakvih elemenata za nastavak svijetle tradicije.

Promjene su prijeko potrebne, ne one za raju, za šminkanje, već suštinske promjene. Koliko god je problem u ljudima koji na ime vjerovatno najvećeg bh. sportskog brenda ne uspijevaju osigurati ni one elementarne uvjete za rad igrača (o uvjetima za trening, ishrani igrača i disciplini ćemo nekom drugom prilikom), toliko je greška i u kompletnom sistemu koji je preglomazan da bi u svakom svom segmentu bio potpuno ovisan o jednom čovjeku. Ovako neće moći još dugo, jer Željo ne trpi druga mjesta.

Pratite sportsku rubriku portala Radiosarajevo.ba na Facebooku