FK Željezničar: Dokle i kako?

Fudbaleri sarajevskog Željezničara slabo su otvorili novu sezonu. Nakon teškog prolaska slabog Lovćena u prvom kolu kvalifikacija za Evropa ligu, uslijedila je neočekivano ispadanje od isto tako slabog makedonskog Metalurga. Nije nas iznenadio ni grozan početak nove premijerligaške avanture: Željo je u uvodna četiri kola uspio osvojiti skromnih pet bodova i trenutno je na desetom mjestu premijerligaške karavane.

Oni koji vode nekoć dominantan i najtrofejniji klub u domaćem fudbalu nisu se pred početak nove sezone razmetali kojekakvim obećanjima, titule i pehari nisu se ni spominjali. Tu im se nema šta zamjeriti, ništa nisu slagali. Istakli su promociju mladih kao glavni cilj u sezoni, a od rezultata ''nek' bude šta biti mora'' - taktika onih koji se ozbiljnošću pozicija koje obnašaju ne umiju nositi ili ne shvaćaju veličinu kluba na čijem su se čelu obreli.

Željo je u prošloj sezoni nesretni nastup u Evropi izboriti više srećom i neozbiljnošću rivala, nego nekakvim svojim kvalitetom, a i takav kakav je bio, bio je bolji nego što je danas. Nije to tim od kojeg konkurencija strahuje, na Grbavici je Zrinjski u subotu pobijedio bez problema, rutinski. 

Srušio se i dio krovne konstrukcije na dotrajalom stadionu bivšeg prvaka, srećom, stradao niko nije. Ruši se i nestaje, polako, ali sigurno, i ona divna plava priča, lijepa i prepuna optimizma, prije koju godinu snažna, moćna, ali s lošim temeljima. 

Prije koji mjesec pričali smo o povratku Željezničara u prosjek domaćeg fudbala. Promijenilo se nije ništa. S neradom i slabim radom, prstom vazda uperenim u nekog drugog, daleko se ne može. Ne može se nigdje. Ni do Lovćena, Evropa je daleko.