Europa gubi tržišnu utakmicu s Engleskom: Premiership potrošio rekordnih 7,9 milijardi KM na igrače

1
H. LJ.

Ako je još prije desetak godina bilo moguće govoriti o Premier League kao najbogatijoj europskoj ligi, ovog ljeta ta formulacija više nije dovoljna. Engleski klubovi nisu samo najviše trošili - potrošili su toliko da su praktično napravili vlastitu finansijsku kategoriju.

Klubovi Premier League ovog su ljeta na nove igrače potrošili rekordnih 3,46 milijardi funti, odnosno oko 7,9 milijardi KM, čime je za drugu godinu zaredom oboren rekord takmičenja.

Prošlogodišnji rekord od oko 7,2 milijarde KM više nije djelovao nedostižno; naprotiv, nova granica pokazala je da se potrošnja engleskih klubova kreće u potpuno drugoj dimenziji.

BH Meteo objavio prognozu za drugu polovinu septembra: "Svjetlo na kraju tunela"

Za poređenje, klubovi talijanske Serie A potrošili su oko 1,92 milijarde KM, španska LaLiga 1,38 milijardi KM, njemačka Bundesliga 1,16 milijardi KM, a francuski Ligue 1 oko 1,12 milijardi KM. Drugim riječima, Premier League je sama potrošila više od četiri puta više od Serie A, druge najaktivnije od velikih europskih liga.

Još je impresivnije kada se pogleda dugoročniji trend. Engleski klubovi su ovog ljeta potrošili otprilike tri puta više nego prije pet godina, kada je ukupna potrošnja Premier League iznosila oko 2,58 milijardi KM.

Nova sezona Premiershipa: Arsenal prvi favorit, Dedić, Muharemović i Jakirović predstavljaju BiH

To više nije samo posljedica nekoliko bogatih klubova. Riječ je o sistemu u kojem gotovo cijela liga ima finansijsku moć da plaća ogromne odštete.

Manchester City na vrhu, ali novac nije samo u Manchesteru

Najviše je potrošio Manchester City, čak oko 1,05 milijardi KM, čime je postavio novi rekord jednog kluba u jednom prijelaznom roku Premier League. Manchester City je tako nadmašio prošlogodišnji rekord Liverpoola od oko 946 miliona KM.

Dolazak Enza Maresce na klupu nakon ere Pepa Guardiole očigledno je značio i početak velike rekonstrukcije ekipe. City je između ostalih doveo Elliota Andersona za oko 265 miliona KM, Ayyouba Bouaddija za oko 195 miliona KM, Ilimana Ndiayea za oko 137 miliona KM, a na kraju i Enza Fernandeza iz Chelseaja za čak 285 miliona KM. Fernendezov transfer izjednačio je britanski rekord i postao najveći posao ovog ljeta u Premier League.

Foto: Manchester City / X.com: Enzo Fernandez

Ipak, Cityjevih 1,05 milijardi KM ne znači da je klub jednostavno "spalio" taj novac. Engleski klubovi istovremeno sve više posluju i kao prodavači. City je ovog ljeta kroz prodaju igrača zaradio oko 693 miliona KM.

Sličan paradoks vidimo kod Chelseaja. Londonski klub potrošio je oko 796 miliona KM, ali je istovremeno prodao igrače za oko 871 milion KM. Dakle, klub je prema toj računici završio čak i sa profitom.

To je jedna od najvažnijih stvari ovog prijelaznog roka: bruto potrošnja izgleda spektakularno, ali neto potrošnja priča nešto drugačiju priču.

Prema podacima Sky Sportsa, ukupna potrošnja Premier League bila je oko 7,82 milijarde KM, dok su klubovi od prodaje igrača inkasirali oko 4,95 milijardi KM. Neto potrošnja tako je iznosila približno 2,87 milijardi KM.

Gdje Englezi najviše troše?

Ono što ovaj prijelazni rok čini posebno zanimljivim jeste činjenica da Premier League sve više postaje zatvoreno transfer tržište. Čak oko 35 posto transfera uz odštetu ovog ljeta odvijalo se između klubova Premier League. Prošle godine taj udio bio je oko 30 posto. Kada se dodaju transferi igrača iz nižih engleskih liga, udio još raste.

I lista najskupljih transfera to savršeno pokazuje.

Enzo Fernendez prešao je iz Chelseaja u Manchester City za 285 miliona KM. Morgan Rogers je iz Aston Ville otišao u Chelsea za oko 267 miliona KM, Elliot Anderson iz Nottingham Foresta u City za oko 265 miliona KM, Sandro Tonali iz Newcastlea u Tottenham za potencijalnih 228 miliona KM, Bruno Guimaraes iz Newcastlea u Arsenal za oko 171 milion KM, a Carlos Baleba iz Brightona u Manchester United za oko 160 miliona KM.

Liverpool je napravio izuzetak dovođenjem Bradleyja Barcole iz PSG-a za početnih 242 miliona KM, uz mogućnost da posao naraste na oko 280 miliona KM.

Upravo je ta činjenica fascinantna: među najskupljim transferima ovog ljeta dominiraju klubovi koji međusobno posluju.

Engleski klubovi više ne moraju nužno ići u Madrid, Pariz, Milano ili Minhen kako bi pronašli igrača vrijednog 70, 80 ili 100 miliona funti. Takvog igrača mogu kupiti nekoliko stotina kilometara dalje.

Zašto se to događa?

Prvi razlog je jednostavan - Premier League ima novac.

Ogromni televizijski prihodi, komercijalni ugovori, prihodi od utakmica i europskih takmičenja omogućili su čak i klubovima iz donjeg dijela tabele da posluju s iznosima koji su za mnoge europske klubove nedostižni.

Drugi razlog je sigurnost.

Kupovina igrača koji je već dokazao da može igrati u Premier League nosi manje rizika nego dovođenje igrača iz druge lige ili druge fudbalske kulture. Morgan Rogers, Elliot Anderson, Bruno Guimaraes, Tonali ili Baleba već poznaju tempo, fizičke zahtjeve i stil takmičenja.

Treći razlog je pregovaračka pozicija.

Kada engleski klub dođe po igrača, prodavač zna da kupac raspolaže ogromnim televizijskim prihodima. To može značiti i veću cijenu.

Zato je sve zanimljivije pitanje: jesu li engleski klubovi počeli sami sebi dizati cijene? Ako jedan klub kupi igrača za 100 miliona, sljedeći klub lakše opravdava sličnu cijenu za igrača sličnog profila. Tržište tako postaje svojevrsni zatvoreni krug.

Foto: EPA - EFE: Sandro Tonali

Premier League bježi ostatku Europe

Razlika u potrošnji nije samo pitanje bogatstva. Ona mijenja europsku fudbalsku hijerarhiju.

Serie A je ovog ljeta bila druga među ligama "velike petorke" sa oko 1,92 milijarde KM potrošnje, ali je istovremeno ostvarila najveći neto minus među njima, oko 609 miliona KM.

Francuska je otišla u potpuno suprotnom smjeru. Ligue 1 klubovi potrošili su oko 1,12 milijardi KM, ali su prodajom igrača ostvarili oko 2,18 milijardi KM, odnosno ukupno su ostvarili transfer-profit od približno 1,06 milijardi KM.

To pokazuje različite modele poslovanja.

Francuski klubovi često razvijaju igrače i prodaju ih skupljim kupcima. Engleski klubovi mogu biti i kupci i prodavači, ali ukupna količina novca koja cirkulira kroz njihovo tržište daleko je veća.

Real Madrid je s neto potrošnjom od oko 328 miliona KM bio najveći neto potrošač izvan Premier League, ispred Juventusa i Fiorentine.

Ali čak ni najveći klubovi kontinentalne Europe više ne mogu pratiti engleski ritam u širini.

Čak i novajlije troše ogromne iznose

Možda najbolji dokaz finansijske moći Premier League nisu Manchester City, Chelsea ili Liverpool, nego klubovi koji su tek ušli u ligu.

Ipswich Town potrošio je oko 390 miliona KM, više nego Manchester United, koji je za nova pojačanja izdvojio oko 337 miliona KM. Tri novajlije u ligi Ipswich, Coventry i Hull zajedno su potrošile više od 910 miliona KM. To je možda najvažniji podatak cijelog prijelaznog roka.

U drugim ligama borba za opstanak često znači štednju i pažljivo biranje pojačanja. U Premier League ulazak u najbogatije takmičenje na svijetu može značiti upravo suprotno: klub dobije dovoljno finansijske snage da u jednom ljetu potroši desetine ili stotine miliona.

Finansijska eksplozija nije rezervisana samo za najveće.

Čak 11 od 20 klubova Premier League ovog je ljeta oborilo vlastiti rekord transfera, a šest klubova to je učinilo više od jednom. Coventry je svoj rekord rušio čak četiri puta.

To govori da se struktura lige promijenila. Novac više nije koncentrisan samo u šačici klubova na vrhu. Čak i klubovi koji se bore za opstanak mogu ulaziti u transfere od 20, 30 ili 40 miliona funti.

Foto: EPA - EFE: Xabi Alonso i Morgan Rogers

I šta to znači za ostatak Europe?

Najveće pitanje nakon ovog ljeta nije može li Premier League nastaviti trošiti ovoliko. Vjerovatno može. Pitanje je koliko dugo ostale velike lige mogu ostati konkurentne.

Ako najbolji igrači iz Serie A, Bundeslige, Ligue 1 i La Lige sve češće završavaju u Engleskoj, a njihovi klubovi postaju razvojni centri za Premier League, finansijski jaz može se pretvoriti u sportski jaz.

Istovremeno, engleski klubovi sve više kupuju i jedni od drugih, što dodatno povećava vrijednost domaćeg tržišta.

Ovo ljeto zato nije bilo samo još jedno rekordno ljeto. Ono je pokazalo da se europsko fudbalsko tržište mijenja.

Premier League više nije samo liga s najvećim budžetima.

Ona je postala finansijski centar europskog fudbala, mjesto gdje se određuju cijene igrača, gdje se vrte najveće naknade i gdje čak i klubovi iz donjeg dijela tabele mogu učestvovati u transferima od desetina miliona funti.

A ako je 7,9 milijardi KM novi rekord, vrlo je moguće da će za nekoliko godina i taj iznos izgledati kao početak nove ere, a ne njen vrhunac.

Sjajni transferi Bosanaca

Bosanskohercegovački fudbaleri Tarik Muharemović i Amar Dedić napravili su značajne transfere u svojim karijerama prelaskom u Englesku.

Muharemović je prešao u Leeds United za oko 40 miliona eura, čime je postao jedan od skupljih bh. fudbalera.

Dedić je također ostvario veliki transfer, vrijedan oko 35 miliona eura.

Njihovi transferi pokazuju da bh. fudbaleri imaju sve veću vrijednost na europskom tržištu. Obojica predstavljaju važan dio budućnosti reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (1)

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak