Edin Džeko: Možda bi negdje drugo bilo bolje...

Povrede su Edina Džeku ove sezone spriječile u mnogo čemu. Igrač koji puca, dat će gol, igrač koji ne puca, on nikad gol neće dati, rekao bi Braco. Igrač koji je povrijeđen, ne igra, a igrač koji ne igra ne može dati gol. Džeko je uglavnom povrijeđen, ne igra i ne daje golove.

Jeste da je novi ugovor potpisao i jeste da smo se proteklih mjeseci naslušali lijepih riječi Manuela Pelegrinija koji, navodno, Džeki i dalje vjeruje. A ne vjeruje mu. Doveo je Wilfrieda Bonyja iz Swanseaja, platio ga je čitavih 25 miliona funti, a igrača kojeg platiš tako velikim parama, ne dovodiš da utakmice gleda s klupe.

Izuzmemo li magičnog Sergija Aguera kojem mjesto u vrhu napada niko ne može uzeti, Džeki predstoji neizvjesna borba za mjesto prvotimca koje mu, pak, ni dosad niko nije garantirao. Utisak je da bi ove godine mogao, da nije bilo prokletih povreda. Jedna, pa druga, ne samo da su ga odvojile od terena, već su do kraja ugrozili njegov život na Etihadu.

Već se spominju alternativna rješenja. Iskusni golgeter uvijek je bio strpljiv, ali sada stvari stoje nešto drukčije. Jer, Građanima je nakon dovođenja sjajnog strijelca iz Velsa, zamirisao i mladi Lyonov genijalac Alexandre Lacazette, također napadač, pa bi u slučaju njegovog dolaska, Džeko definitivno morao potražiti novu sredinu.

A interesanata ima uvijek. Spominje se Stoke City i polugodišnja posudba. Uvijek su aktuelni italijanski velikani, nije li i sam Dijamant nekoć o Milanu pričao s rukom na srcu. Možda je uistinu došlo vrijeme rastanka. U Cityju je bilo dobro, ali negdje drugo može biti bolje. Da se ne lažemo, Džeko na Otoku nikad nije bio onaj iz Wolfsburga. Divlja zvijer, napast i igračina. Na Etihadu je imao dobrih momenata, ali nikad se nije do kraja ostvario kao strijelac. Možda bi negdje drugo konačno bilo bolje.